Na naslovnici: Ilustracija za korice knjige Bethany McLean & Joe Mocera, “All the Devils Are Here”, Penguin Books USA, 2010.

Izložba Trenutak pred katastrofu predstavlja nam Mirka Ilića kao jednog od najboljih vizualnih pripovjedača i društvenih i političkih komentatora te obuhvaća njegov rad u području dizajna, ilustracije i stripa u vremenskom rasponu od druge polovice 70ih godina do danas. Dubrovačka publika tako će imati priliku vidjeti izbor iz Ilićevih stripova iz razdoblja Novog kvadrata, kazališne plakate u rasponu od onih za Teatar &TD u Zagrebu iz kasnih 70ih i ranih 80ih do sasvim recentnih za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, dizajn i ilustracije za neka od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih novinskih izdanja iz prve polovice 80ih, naslovnice magazina Time i Op-Ed stranice New York Timesa gdje je Ilić radio kao art direktor, dizajn ambalaže, brojne ilustracije za neke od najuglednijih svjetskih novina i časopisa od ranih dana praktički sve do danas, te još mnogo toga.

Evil, Time International, 10.6.1991

Poseban segment izložbe posvećen je knjigama o dizajnu, koje objavljuje od ranih 2000ih, najčešće u suautorstvu sa Stevenom Hellerom, kao što su Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design (2001.), Handwritten (2004.), Design of Dissent (s Miltonom Glaserom, 2005.), Anatomy of Design (2006.), Stop, Think, Go, Do: How Typography and Graphic Design Influence Behavior (2012.), Lettering Large (2013.), Presenting Shakespeare: 1,100 Posters from Around the World (2015.), Head to Toe: The Nude in Graphic Design (2018.). Veliki dio radova koji će biti pokazani na izložbi posuđen je ljubaznošću Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i njegovog ravnatelja Slavena Tolja te kustosice Sabine Salomon. MMSU, naime, posjeduje značajnu kolekciju Ilićevih radova još od 2008. godine kad ih je ova institucija otkupila zahvaljujući angažmanu kustosice Ljubice Dujmović Kosovac.

The Design of Dissent (s Miltonom Glaserom), Rockport, 2005; Lettering Large: The Art and Design of Monumental Typography, The Monacelli Press, 2013; The Anatomy of Design: Uncovering the Influences and Inspirations in Modern Graphic Design, Rockport, 2006; Head to Toe: The Nude in Graphic Design, fotografija na koricama Željko Koprolčec Rizzoli, 2018

Paralelno s ovom izložbom, Dubrovnik ugošćuje i putujuću međunarodnu izložbu plakata pod nazivom Tolerancija, čiji je inicijator i autor koncepta upravo Mirko Ilić. Angažirani dizajnerski projekt Tolerance Poster Show na turneji je od 2017. godine te okuplja plakate nekih od najboljih svjetskih grafičkih dizajnera koji na rast govora mržnje, nacionalizma, ksenofobije i netrpeljivosti odgovaraju pozivom na toleranciju, odnosno na barem minimum ljudskosti i razumijevanja za druge. Na Ilićev poziv odazvali su se dizajneri iz cijelog svijeta, uključujući i ikone dizajna poput Miltona Glasera, Seymoura Chwasta, Petera Bankova, Guntera Rambowa i Niklausa Troxlera, izložba je s početnih 20-ak dosad narasla na više od 100 plakata, prikazana je u 24 zemlje, a njena dubrovačka verzija je 53. po redu.

Plakati s putujuće izložbe “Tolerancija” u Veneciji, srpanj 2019.

Također, karakteristično je za ovu izložbu da se redovito održava u javnim gradskim prostorima. Neposredno prije Dubrovnika prikazana je u Veneciji, a u Dubrovniku će plakati iz kolekcije Tolerancija biti izloženi u prostorima Lazareta, u obliku projekcija u gradu te na autobusima javnog gradskog prijevoza. Izložba Tolerancija otvara se 14.8. u 20 sati, a trajat će sve do 18. listopada.

Americans Must Decide Who They Really Are, The New York Times International Edition, 4.12.2017

Iz teksta Trenutak pred katastrofu Marka Goluba i Dejana Kršića:
“Konteksti u kojima je Mirko Ilić djelovao (npr. jugoslavenski omladinski tisak, politički tjednici, kazališna i muzička scena, najugledniji američki magazini i novine, dizajn za film, recentnije vizualni identiteti luksuznih hotela i restorana) itekako su, svaki za sebe, oblikovali Ilićev dizajnerski i ilustratorski vokabular, dovodili ga u situaciju da redefinira svoje pozicije, da istraži i pronađe načine kako najbolje artikulirati svoje ideje za određen medij, tehnologiju, publiku, profesionalno i društveno okruženje. No gledajući same radove od polovice 70-ih do kraja 2010-ih teško možemo govoriti o nekoj umjetničkoj ili stilskoj evoluciji — gdje god da jesmo unutar Ilićevog opusa, i u kojem god mediju ili tehnici, čini se da se susrećemo sa zrelim, potpuno formiranim autorom. Štoviše, autorom koji je tijekom karijere desetke puta radikalno mijenjao pristupe i stilove, u većini njih stvarajući neku autentično prepoznatljivu vlastitu estetiku. Iako likovno daleke jedne od drugih, Ilićeve 3D ilustracije iz druge polovice 90-ih i 2000-ih nose istu smišljenu hladnu impersonalnost kao ilustracije crtane rukom početkom osamdesetih u Jugoslaviji. Ne moramo se zadržati ni na istom mediju — začudni hibridi ilustracije i oblikovanja teksta na Op-Ed stranicama The New York Timesa s početka 90-ih nose istu razinu medijske inventivnosti i igre s konvencijama kao Ilićevi stripovi s kraja sedamdesetih godina.

The New York Times Op-Ed: The Power Laugh, il: Ruth Marten. ad & d: M.I., 1992; One Strange Bird, il: Milan Trenc. ad & d: M.I., 1992; This Is America, 1.5.1992.

Doista, gdje god se našli u Ilićevom golemom ilustratorskom, dizajnerskom i (kratkotrajnom ali dalekosežno utjecajnom) stripovskom opusu naići ćemo na snažne i pamtljive slike, na kompleksne misli prenesene na sažet, efektan i komunikativan način, na autora sposobnog dozvati i najdramatičnije spoznaje o svijetu u kojem živimo bez imalo doslovnosti i površinske ekspresivnosti. Mirko Ilić je netko tko stvari razumije na vrlo apstraktan, verbalan način, a interpretira ih na prikazivački, vizualan način u kojem sve verbalno, pa i naše tumačenje, djeluje nemoćno u artikulaciji onog što vidimo. Ilić ilustracijom, na primjer, ne „ilustrira“ događaj, tezu ili mišljenje, nego nam daje sliku koja pokreće naše razmišljanje o temi kao što zupčanik pokreće „vrijeme“ u nekom satnom mehanizmu, daje nam neočekivani rakurs na temu za koju nam se trenutak prije činilo da je dovoljno poznajemo. Da se vratimo na početak onda — koji je najbolji ključ za čitanje Mirka Ilića? Najbolje je razbiti bravu — naglavce zaroniti u sav taj vizualni materijal te se prepustiti jednome od najboljih vizualnih pripovjedača i društvenih i političkih komentatora.

Plakati za kazališne predstave Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, sezone 2017/18. i 2018/19.

Do sličnog smo zaključka došli našavši se pred zadatkom priređivanja ove izložbe u prostoru Lazareta — od početka smo znali da ne želimo zapasti u čisti retrospektivni žanr, prostorne nam zadatosti ionako ne omogućavaju predstaviti cijeli raspon Ilićevog stvaralaštva, a imajući u vidu vrlo diversificiranu publiku u Dubrovniku usred turističke sezone nije se činilo oportunim fokusirati se na neku jako usku temu. Stoga smo odlučili napraviti sve obrnuto od onog kako inače pristupamo radu na izložbama — umjesto od početka, od „osnova“, krenuli smo od kraja i prije svega selektirali radove nastale tijekom posljednjih desetak godina, a tek zatim, služeći se njima kao orijentirom, posegnuli među Ilićeva djela koja možemo doista smatrati antologijskima. Drugim riječima, htjeli smo se osvrnuti na jednog od najzanimljivijih grafičkih dizajnera i ilustratora posljednja četiri i pol desetljeća kao da selektiramo najbolju produkciju nekog mladog autora i onda joj, kao vizualne reference, pridružujemo fragmente iz opusa njegovih neposrednih prethodnika, s tim da je ovdje u oba slučaja naravno riječ o djelima istog autora.”

Vodoravno i okomito, Polet, 22.5.1978

Mirko Ilić (Bijeljina, 1956.) završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje od sredine 70-ih do sredine 80-ih objavljuje stripove i ilustracije te dizajnira za širok raspon klijenata – od omladinskog tiska, diskografskih tvrtki i kazališta do utjecajnih političkih magazina i novina. Rano u karijeri internacionalizira svoje djelovanje, a 1986. dolazi u Sjedinjene države gdje radi kao ilustrator za mnoge od najvažnijih američkih i svjetskih magazina i novina. Time Magazine ga 1991. imenuje art direktorom zaduženim za svoja međunarodna izdanja, a 1992. postaje art direktor Op-Ed stranica New York Timesa.

Godine 1995. osniva Mirko Ilić Corp, studio za grafički dizajn i 3-D računalnu grafiku i filmske špice. Njegova tvrtka radi dizajn za naručitelje u rasponu od neprofitnih organizacija do luksuznih ugostiteljskih tvrtki, a posebno je prepoznatljiva po snažnim vizualnim konceptima.  Zajedno sa Stevenom Hellerom suautor je deset knjiga, uključujući Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design, Handwritten, The Anatomy of Design, Stop Think Go Do, Lettering Large i Presenting Shakespeare. S Milton Glaser objavio je knjigu The Design of Dissent.

Za svoj rad dobio je brojne nagrade, uključujući one Society of Illustrators, Society of Publication Designers, Art Directors Club, I.D. Magazine, Society of Newspaper Design te brojnih drugih. Radovi su mu zastupljeni u zbirkama institucija kao što su Smithsonian Museum, SFMOMA u San Franciscu, a MoMA u New Yorku u svojoj kolekciji ima 38 njegovih dizajnerskih djela. Držao je naprednu nastavu dizajna na Cooper Unionu s Miltonom Glaserom, a predaje ilustraciju studentima magistarskih School of Visual Arts u New Yorku. Također organizira i kurira izložbe te predaje širom svijeta. Najpoznatija od ovih izložbi je Tolerance Poster Show, koja je do danas postavljena 53 puta u 24 države.

Više radova Mirka Ilića možete vidjeti ovdje:
https://www.behance.net/MirkoIlic
https://mirkoilic.com/design/
https://mirkoilic.com/illustration/

Liberty & Justice, The Village Voice, 2004