Umjetničku aktivnost Željka Borčića određuje osobita fizička, duhovna i intelektualna konstitucija uz naglašeno konceptualan pristup komunikaciji. Psihokibernetički autoportret, koji je 1973. godine izložio u Galeriji Studentski centar u Zagrebu, multimedijalna je instalacija kojom je pomoću brojnih artefakata analizirao u kolikoj mjeri je društvena okolina utjecala na formaciju njegovog umjetničkog identiteta. Pitanje identiteta razmotrio je i u važnoj Akciji za konfrontacijsku reakciju, izvedenoj krajem 1974. u javnom prostoru u središtu Zagreba. Tom prilikom fotografija je posredovala promjene identiteta prolaznika i namjernih sudionika.
Od tog vremena nadalje Borčić kontinuirano snima i polaroide. Karakteristike ove “brze” tehnike ograničenog formata dorađivao je raznim intervencijama, zadirući u sam integritet medija. Boju, poteze i oštećenja moguće je razmatrati u kontekstu aktualnih događanja na širem planu vizualne umjetnosti. Tako ćemo neke primjere moći povezati s pojedinim optičkim istraživanjima, dok će primjeri naglašenije materičnosti i slikarskog pristupa označiti bliskiju vezu s transavangardom i njezinom domaćom inačicom – novom slikom. Borčić snima predmete iz svakodnevnog života i okolice, fokusiran na transformaciju motiva u novi značenjski kontekst koji postoji samo na njegovim fotografijama.
Izložba je rezultat Borčićevog istraživačkog rada na projektu Zaboravljeno nasljeđe (Forgotten Heritage), koji je rezultirao izradom online arhive konceptualne fotografije. Zagrebačkoj publici bit će predstavljen izbor iz njegovih radova u mediju fotografije. Tijekom njezina trajanja bit će održan i panel-razgovor.
Željko Borčić (Zagreb, 1942.–2015.) studirao je arhitekturu u Zagrebu, a prve kontakte na području grafičkog dizajna ostvario je u studiju Vjenceslava Richtera. Diplomirao je 1969. na Odjelu za vizualne komunikacije pri Sir George Williams University u Montrealu. Kao grafički dizajner realizirao je nekoliko projekata (Bell Telephon Co., Stenbergs Ltd., izložba Man and His World – projekt amfiteatra). U Zagreb se vraća 1970., djelujući prvenstveno kao samostalni profesionalni dizajner. Afirmirao se i u drugim medijima, osobito fotografiji, filmskoj i televizijskoj scenografiji i kostimografiji te konceptualnoj umjetnosti. Tijekom svoje profesionalne karijere vodio je Studio Borčić, Synthesis, Grafiti Dizajn i Trans-ID, a bio je i voditelj poslova grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija u nekoliko agencija.
Polusatni dokumentarac u nastajanju Videodokument o Željku Borčiću realiziran za potrebe izložbe Informacija: Dizajn za kulturu Željka Borčića 70-ih i 80-ih, koja je održana u HDD galeriji od 16.12.2016. do 16.01.2017. možete vidjeti ovdje.
Tekst Marka Goluba povodom spomenute izložbe u HDD galeriji možete naći na linku. Tekst Dejana Kršića o Željku Borčiću možete pročitati ovdje.