Izložba “Neonski ličioc” u Galeriji VN

Neonski licilac_animacija 2

U srijedu, 20. prosinca u 19:00 u Galeriji VN u Zagrebu (Ilica 163a) otvara se izložba “Neonski Ličioc” koja predstavlja radove dizajnera Milana Vulpea te umjetnika Dalibora Martinisa i Tanje Vujasinovic. Izložbu je koncipirala Barbara Katić, a animacije i kolaž izvela je Ana Schaub Ćorić. Izložba ostaje otvorena do 12.1. 2018.

Neonske reklame kao jedan od simbola urbanog prostora u vrijeme pedesetih i šezdesetih godina 20. st., koje su davale prividni osjećaj optimizma u zapravo sivoj socijalističkoj stvarnosti, a najuočljivije upravo na prostoru zagrebačkog trga, odavno su iščezle iz javnog prostora grada. Zaborav, temporalnost, efemernost neonskih simbola tog vremena asocijacije su koje vežemo uz neonsku lumino-kinetičku skulpturu Ličioca autora Milana Vulpea.

Nekada je na zagrebačkom glavnom trgu svijetlila Chromosova neonska reklama Ličioca, te predstavljala ikonički urbani element par excellence. Danas je on izgubljen, ne samo prostorno i vremenski, nego i u cyber space-u. U potrazi za fotografijama, prikazima, tekstovima o njoj na internetu, dolazi se do spoznaje da Google, suvremena knjižnica i arhiv informacija koju mlađe generacije tretiraju kao izvor za sva područja i teme, daje oskudne, gotovo nikakve, pogotovo vizualne informacije. Kolektivni zaborav spomeničke baštine socijalizma i u okviru toga znakova tog vremena u javnom prostoru, mogao bi biti razlogom zašto je nekada u Zagrebu općepoznati i popularni ”Mandlak” gotovo u potpunosti nestao iz društvene memorije.

 

Milan Vulpe, Ličioc

Milan Vulpe, Ličioc

Zbog nedostatka informacija u suvremenim medijima mlađi naraštaji prikraćeni su za ovu urbanu memoriju, a i rijetko su s njome upoznati, izuzev uskog kruga stručno zainteresiranih studenata za rad Milana Vulpea, a koji se u povijesti hrvatskog grafičkog dizajna smatra njegovim pionirom. Vulpe je razvijao svoj opus, iako blizak u svom diskursu EXAT-u, prije svega kao primijenjenu umjetnost vezanu uz marketinške aktivnosti. Zarana je počeo poslovno funkcionirati kao free-lancer što mu je omogućilo kreativni odmak od ograničavajućeg poslovnog okruženja. U svom radu bio je vezan niz godina uz tvornicu boja i lakova Chromos (1950-1959) za koju je osmislio cjelokupnu likovnu obradu, a uskoro i zaštitnu maskotu – geometrijski stiliziranu figuru ličioca koji se pojavljivao u raznim varijantama reklamiranja proizvoda, često na kreativan i duhovit način. Za potrebe reklamiranja je i nastala i ova pokretna višebojna neonska skulptura koja je po svom senzibilitetu bliska tipu animacije Zagrebačke škole crtanog filma, a i općenito, interesu prema pokretu, pa je i na izložbi prikazana animacijska rekonstrukcija skulpture u pomaku.