Aktualna izložba o VIII. Mediteranskim igrama treća je po redu iz ciklusa u cijelosti posvećenog dizajnu logotipa. Muzej koji je osnovan u Lyonu, nekadašnjem središtu francuskog tiska i trgovine knjigama, izložio je ovoga puta Ljubičićeve grafičke radove koji su nastali za međunarodnu sportsku manifestaciju 1979. godine. Glavna zadaća muzeja je dokumentiranje i prezentacija tiskanih knjiga i grafičke umjetnosti, među kojima se ističu i rijetka izdanja poput Gutenbergove Biblije.
U stalnom se postavu nalaze i kultni moderni časopisi, ali i kolekcija tiskarskih strojeva. U takvome ambijentu otvorena je izložba grafičkih radova Borisa Ljubičića i Tima za vizualnu komunikaciju Centra za industrijsko oblikovanje (CIO) koji su, s obzirom na opseg svojih radova i promišljanje o cjelokupnom vizualnom predstavljanju Igara, stvorili svojevrsni total dizajn koji je i danas jednako upečatljiv kao i u vrijeme nastanka.
Iako su manje poznate od Olimpijskih igara, njihovo je osmo izdanje predstavljeno kao strateški projekt koji je osim ulaganja u infrastrukturu, zahtijevao i cjelokupno grafičko, odnosno vizualno oblikovanje. Uz Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. i Univerzijadu 1987. godine u Zagrebu, Mediteranske igre svakako se uvrštavaju među najvažnije međunarodne sportske manifestacije koje su se održale u bivšoj državi. Polazište vizualnog identiteta Igara bio je logo koji je morao biti prepoznatljiv i dovoljno snažan da postane njihovim trajnim znakom. Osim toga, logo je trebao uzdignuti njihov status na razinu mnogo poznatijih olimpijskih vrijednosti. Upravo je težnja povezivanju s Olimpijskim igrama vidljiva i na samome logu koji vjerno prati zamisao Pierrea de Coubertina, osnivača modernih Olimpijskih igara. Umjesto pet prstena koji kod de Coubertina predstavljaju pet naseljenih kontinenata – sudionika Olimpijade, kod Ljubičića se pojavljuju tri distorzirana prstena, simbola triju kontinenata – sudionika Mediteranskih igara. Prsteni koji predstavljaju Europu, Afriku i Aziju uronjeni su u plavu pozadinu koja simbolizira Sredozemno more kao poveznica između triju kontinenata. Sami prsteni valovito su distorzirani i tako stopljeni s plavom, morskom pozadinom. Takav efekt nije se mogao dobiti uobičajenim crtačkim alatima, već se je morala stvoriti optička iluzija dobivena postavljanjem ploče valovitog stakla preko uzorka kružnica. Iako je poveznica s Olimpijskim igrama vrlo jasna i direktna, Ljubičićevi prsteni svakako su vizualno čisti te posjeduju vlastitu autentičnost, zbog čega su i postali trajnim simbolom Igara.
Na tako zahtjevnom projektu, uz Borisa Ljubičića kao art direktora i dizajnera, radio je čitav tim sastavljen od niza priznatih dizajnera. U Timu za vizualne komunikacije CIO-a bili su uključeni Rajna Buzić-Ljubičić, Stipe Brčić, Hrvoje Devide, Stuart Hodges, ali i brojni drugi. Uz dizajnere, na projektu su bili uključeni i brojni fotografi poput Siniše Knafleca, Esada Čičića, Petra Dabca, Mladena Tudora, Hrvoja Kneza i drugih. Budući da je zaista riječ o širokom spektru ostvarenih grafičkih rješenja, koji su podrazumijevali cjelokupno osmišljavanje vizualnog identiteta Igara – od akreditacija i kalendara do signalizacije, plakata i urbanih intervencija – ovaj se kompleksan projekt može nazvati total dizajnom.
Kod odabira boja, može se vidjeti jasan odmak od uobičajenih čistih tonova primarnih i sekundarnih boja. Umjesto njih, za osnovu su izabrane svijetle i zagasite varijante plave, zelene, narančaste, crvene i toplosive – primijenjene zbog kolorističkih vrijednosti Mediterana. Za Mediteranske igre u Splitu korišten je i dopunjen sustav piktograma kojeg je dizajnirao njemački grafičar Otl Aicher za Olimpijske igre 1972. godine u Münchenu. Izložba uključuje više od 70 realiziranih i tiskanih izložaka, kao što su priručnik grafičkih standarda, 24 plakata, službena zastava Igara, promotivne zastave, medalje, akreditacije, diplome, suveniri u tekstilu i metalu, koje su Tim za vizualne komunikacije CIO-a pod Ljubičićevim art direktorskim i dizajnerskim vodstvom dizajnirali i producirali za Igre. Svi izlošci su u izvornom obliku uz dodatak još 20 logoa Borisa Ljubičića u formi printa.
Modernistički grafički dizajn pretočio je moto Igara: „sport, mir, prijateljstvo“ u vizualni i univerzalni jezik. Opsegom velik i tehnički zahtjevan projekt značio je mnogo za proboj hrvatskog dizajna na međunarodnoj razini. Inovativnim oblikovanjem i stvaranjem trajnog vizualnog identiteta te korištenjem suvremenog tipografskog oblikovanja, Ljubičić i tim CIO-a uspjeli su nadići tadašnje dosege dizajnerskog djelovanja na području nekadašnje države te uspostaviti standarde koje je kasnije trebalo slijediti.
Više o izložbi možete pročitati ovdje.