Iva Babaja (Zagreb, 1974.) magistrirala je na Univerzitetu za primijenjenu umjetnost (Universitat für Angewandte Kunst) u Beču. Radila je kao fotografkinja, art direktorica i samostalna dizajnerica za ugledne izdavačke kuće, kulturne institucije i velike oglašivačke agencije kao što su McCann Erickson, Proximity Worldwide (BBDO grupa) i Havas Worldvide (Unex grupa) u Zagrebu, a danas zajedno s Tomislavom Cigić vodi tvrtku Babaja Branding & Design Consultancy d.o.o. koja svojim klijentima ne nudi samo usluge dizajna, već i sustavne brand konzultacije i strategije. Osnivačica je i predsjednica Udruge za promociju vizualne kulture i vizualnih komunikacija (VIZUM) te je radila na organizaciji i realizaciji brojnih lokalnih i međunarodnih izložbi i projekata, uključujući dosadašnja hrvatska gostovanja izložbi Art Directors Cluba New York, izložbe Type Directors Cluba i izložbe Punct te je sudjelovala u organizaciji Zgrafa 9 i 10. Organizatorica je i autorica koncepta izložbe UnTrashed. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD), Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) i Art Directors Cluba New York. Njeni radovi predstavljeni su na brojnim izložbama i publikacijama u Hrvatskoj i svijetu, uključujući Print Magazine i knjigu Anatomy of Design – Uncovering the Influences and Inspirations in Modern Graphic Design Mirka Ilića i Stevena Hellera. Od 2000. aktivna je u Međunarodnom vijeću za dizajn (ico-D, nekadašnja Icograda), u početku kao komunikacijski asistent (2000. – 2002.), zatim od 2007. do 2011. kao potpredsjednica, od 2011. do 2013. kao glavni tajnik te od 2013. do 2015. kao predsjednica te krovne organizacije svjetskih strukovnih dizajnerskih udruženja.
Fotografija: Ured Predsjednice RH
Zasluge za promicanje dizajna i dizajnerske struke Iva Babaja ostvarila je svojim višegodišnjim aktivnim djelovanjem u samom vrhu Svjetskog vijeća za dizajn, ico-D, krovnoj dizajnerskoj organizaciji koja okuplja više od 200 strukovnih udruženja iz 70 zemalja svijeta. Nakon cijelog više od desetljeća aktivnog djelovanja u Svjetskom vijeću za dizajn ico-D te gotovo sedam godina na njegovu čelu, najprije u ulozi Glavnog tajnika, zatim Predsjednice i Bivše predsjednice, sredinom listopada 2017. službeno je završen mandat hrvatske dizajnerice Ive Babaje u tom svjetskom udruženju.
Tijekom tog mandata, udruženje je uspjela temeljito reorganizirati, modernizirati i izvući iz najveće krize od njegovog osnivanja 1963. Iva Babaja zaslužna je za izuzetan doprinos zastupanju dizajna i dizajnerske struke, kako u krugu nacionalnih strukovnih organizacija, tako i pred brojnim međunarodnim institucijama i vladama. Provodeći jasne strateške promjene u strukturi organizacije, Babaja je redefinirala percepciju dizajna kao multidiciplinarne djelatnosti čime je Ico-D, novim imenom i strategijom, postao centralno svjetsko tijelo za dizajn. Babajin izvještaj Glavnoj skupštini Icograde nakon uspješnog restrukturiranja nagrađen je 10-minutnim aplauzom, a upravo ti rezultati osigurali su da 2013. godine bude izabrana za predsjednicu Icograde sa 96 posto glasova, što upisuje i Hrvatsku na mapu zemalja predsjednika.
Završetkom mandata 2015. godine, Babaja je postala jedina žena u Savjetu bivših predsjednika, a ujedno i jedina žena u povijesti te organizacije koja je do kraja odradila predsjednički mandat. Kao čelnica Svjetskog vijeća za dizajn, Babaja je radila na projektima mapiranja čitavog sektora dizajna u svijetu koji su imali za cilj definiranje doprinosa dizajna ukupnom društvenom i ekonomskom razvoju neke zemlje, što je izuzetno važno za hrvatski kontekst u kojemu je svijest o potrebi za razvojem nacionalne strategije dizajna, kao i ideja o dizajnu kao pokretaču promjene, i dalje slabo razvijena. Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića dodijeljeno joj je na temelju prijedloga Hrvatskog dizajnerskog društva.
Nikolina Jelavić Mitrović rođena je 1973. u Splitu, gdje je i maturirala 1991. u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu (danas Škola likovnih umjetnosti Split) na odjelu industrijskog dizajna. Iste godine upisuje Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1997. na odjelu produkt dizajna. Još na studiju 1995. počinje raditi u arhitektonskom birou prof. Nenada Fabijanića. Tijekom 7 godina rada s prof. Fabijanićem surađivala je na brojnim natječajima i izvedenim projektima (projektiranje interijera, urbane opreme, scenografija, izložbi, elemenata interijera). Godine 1998. započinje sa samostalnim radom, a 2001. dobiva status samostalnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva, a bila je i u Upravnom odboru Društva. 1997. započinje dugogodišnju suradnju s Etnografskim muzejom u Zagrebu projektirajući brojne izložbe. Ta suradnja traje i danas. Potom započinje suradnju s brojnim drugim muzejima širom Hrvatske specijalizirajući se za projektiranje izložbi i muzejskih postava. Projektirala je i izvela 130 likovnih postava izložbi u vodećim muzejima diljem zemlje (Etnografski muzej Zagreb, Arheološki muzej Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Muzej Mimara, Etnografski muzej Istre, Hrvatski povijesni muzej, Muzej grada Splita, Muzej grada Zagreba, Gradski muzej Karlovac, Arheološki muzej Osijek…). Projektirala je gostujuće izložbe iz Hrvatske u evropskim muzejima (Austrija, Slovenija, Finska, Švicarska, Njemačka, Francuska, Italija, Slovačka, Makedonija, Belgija, Španjolska, Poljska) i južnoameričkim zemljama (Argentina, Čile). Među značajnijim projektima postava izložbi su: Narodna medicina 2001., Koje dobre šuze 2006. i Dječje igračke 2013. u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Dadoh zlato za željezo u Hrvatskom povijesnom muzeju 2008., Mumije – znanost i mit u Arheološkom muzeju 2013., a 2009. u Klovićevim dvorima postavila je kompleksnu izložbu “Slavonija, Baranja i Srijem” koja se prostirala na 2000 m2 i zauzimala je cjelokupni izložbeni prostor Galerije na 4 etaže.
Fotografija: Ured Predsjednice RH
Projektirala je i izvela 12 stalnih postava muzeja u Hrvatskoj (Muzej Nikole Tesle u Smiljanu, Muzej Mate Balote u Raklju, Zavičajni muzej Varaždinske toplice, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja u Rijeci, Muzej Sinjske alke…). Među realiziranim stalnim postavima ističe se veličinom i kompleksnošću Gradski muzej Vukovar u kompleksu Dvorca Eltz otvoren 2014. koji se prostire na 2100 m2 i Muzej Sinjske alke u Sinju na 800 m2 suvremenim pristupom i interaktivnošću. Projektirala je opremu arheoloških parkova Andautonija u Ščitarjevu i Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicama, a realiziran je i njen dizajn kamenog oltara i ambona u Župnoj Crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Svetvinčentu u Istri 2013. Godine 2014. dovršila je izvedbeni projekt KARLOVAC “1991-1995” – stalne izložbe Domovinskog rata u Turnju koji čeka realizaciju. 2017. projektirala je Centar za posjetitelje u Velikoj Gorici koji također očekuje realizaciju. Surađuje sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj na projektima uređenja riznica Eparhije dalmatinske. 2017. dovršila je izvedbeni projekt Muzeja Eparhije dalmatinske u Šibeniku koji čeka realizaciju, a projekt Riznice Manastira Krka je u fazi idejnog projekta.
Trenutačno radi na uređenju Stare gradske vijećnice u Splitu koja će biti suvremeni izložbeni i multifunkcionalni prostor, Centru za posjetitelje “Marko Marulić” na Šolti, stalnom postavu Etnografskog muzeja Split uz rad na povremenim izložbama za brojne muzeje u Hrvatskoj. Izradila je idejno rješenje stalnog postava m/b Galeb koji će biti pretvoren u muzej i usidren u riječkoj luci, kao i idejno rješenje stalnog postava Muzeja grada Rijeke u Rijeci. Realizacija oba projekta očekuje se početkom 2020. godine. Stalni postav Gradskog muzeja Vukovar dobitnik je nagrade Silletto EMYA (The European Museum of the Year Award / Evropski muzej godine) za 2015. godinu.
Stalni postav Muzeja sinjske alke, 2015.
Za stalni postav Muzeja Sinjske alke dobitnica je nagrade Izložbe hrvatskog dizajna 1516 Hrvatskog dizajnerskog društva u kategoriji prostorne i grafičke intervencije i sistemi 2016. godine. Muzej Sinjske alke nominiran za nagradu EMYA (The European Museum of the Year Award / Evropski muzej godine) za 2016. godinu te je dobitnik nagrade Europa Nostra za 2017. godinu.