Izložba Transmissions: Art in Eastern Europe and Latin America, 1960–1980 paralelno govori o izuzetno vibrantnim umjetničkim aktivnostima koje su se odvijale s jedne strane na području Latinske Amerike, a s druge Istočne Europe kroz dva burna desetljeća u njihovim vrlo specifičnim političkim i društvenim kontekstima. Obje te scene već su neko vrijeme u fokusu zanimanja velikih svjetskih muzejskih i izložbenih institucija, ali MoMA-in projekt i u svom opsegu i u autoritetu i značaju predstavlja svojevrsni vrhunac.
Dimitrije Bašičević Mangelos, Manifest de la relation, 1976.
Kustoski tim MoMA-e na čelu sa Stuartom Comerom, Roxanom Marcocci i Christianom Rattemeyerom zanimale su prije svega mreže komunikacije i suradnje stvorene među umjetnicima na svakom od tih teritorija, često stvorene onkraj institucija i stvarnog tržišta; kao i različiti načini na koje su umjetnici tog vremena odgovorili na estetske i društvene implikacije masovnih medija, tehnoloških inovacija i političkih napetosti. Zanimljivo, sama izložba u svojoj promociji uvelike upravo koristi radove grupe Gorgona i Sanje Iveković, osim niza drugih važnih autora s područja Hrvatske i Jugoslavije, poput Tomislava Gotovca, Brace Dimitrijevića, Marine Abramović, Julija Knifera, Marijana Jevšovara, Ivana Kožarića, Josipa Vanište, Gorana Trbuljaka, Mladena Stilinovića i grupe OHO, uključuje i radove dvojice dizajnera (i umjetnika): Ivana Picelja i Borisa Bućana.
S druge strane, izložba Making Music Modern: Design for Ear and Eye otvorena još u studenom 2014, upravo je pridružila svom opsežnom postavu i četiri rada Mirka Ilića. Riječ je o omotnicama single ploča grupa Prljavo Kazalište (Crno-bijeli svijet, 1980.; Moj otac je bio u ratu, 1979.) i Azra (A šta da radim, 1979.), te stripu Debil Blues (Polet, 1977.), podnaslovljenom kao “Prvi strip na svijetu koji se može svirati i pjevati” (Ilić ga je nacrtao prema tekstu Davora Slamniga, istog onog koji se kasnije pridružio grupi Buldožer).
Radovi Mirka Ilića u postavu “Making Music Modern: Design for Ear and Eye”; Fotografije: Mirko Ilić
Kao što i naslov sugerira, izložba se bavi načinom na koji su dvije umjetničke forme – umjetnost i dizajn – u međusobnoj sinergiji obilježile dvadeseto i stoljeće. Postav tako prati i razvoj tehnologije i načina na koje se glazba izvodila, slušala, distribuirala i vizualizirala, a to uključuje i razvoj različitih glazbenih instrumenata, cjelokupnih dizajna pozornica i nastupa, kao plakate, ovitke ploča, i sve druge slike i artefakte koje su činile naš doživljaj glazbe potpunijim, bogatijim i stimulativnijim. Ilićevi radovi našli su se na istom zidu na kojem su predstavljeni i plakati i ploče Sex Pistolsa, Ramonesa, Talking Headsa, Kraftwerka, uključujući i slavni plakat Bob Dylan Miltona Glasera, inače Ilićevog bliskog prijatelja. Izložba ostaje otvorena do 17. siječnja 2016.