Slika na naslovnici: detalj plakata Suvremena slovenska umjetnost, Moderna galerija, Zagreb, 1968.
Alfred Pal (Beč, 30. studenog 1920. – Zagreb, 1. srpnja 2010.) bio je karikaturist, grafički dizajner, ilustrator, tehnički i likovni urednik, slikar i erudit koji je u više od šezdeset godina rada oblikovao naslovnice za preko 1000 knjiga, od kojih su najpoznatije one iz biblioteka hit, itd i EvergriN nakladničke kuće Znanje. Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor“ za grafiku 1974. i životno djelo 2009. godine, Nagrada Grada Zagreba i Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo 2010. godine. Alfred Pal je bio ideator, inicijator i jedan od suosnivača ZGRAF-a (1975), značajne međunarodne manifestacije grafičkog dizajna.
Novogodišnja čestitka za 1972., 1971.
Izložba “Tragom oblikovanja Alfreda Pala” za mlađu publiku (Palova sveobuhvatna retrospektiva grafičkog oblikovanja priređena je u Muzeju za umjetnost i obrt davne 2009. godine)[1] prilika je za otkrivanje dijela ogromne Palove produkcije, prije svega u području oblikovanja knjiga koje su najzastupljeniji artefakti na izložbi, počevši od oblikovanja knjiga za nakladničku kuću Lykos sredinom 1950-ih, preko edicija oblikovanih za Maticu hrvatsku i brojne druge nakladnike, do najpopularnijih – biblioteka nakladničke kuće Znanje. Izložba pruža i djelomični uvid u ostale segmente impresivnog Palovog opusa: prve radove nastale u okrutnim uvjetima borbe protiv fašističke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, likovno i tehničko uređivanje Ilustriranog vjesnika, karikature objavljene u satiričkom listu Kerempuh, neke monografije te presjek radova u mediju plakata, u kojem je Palova snažna i inspirativna društvena svijest naročito dolazila do izražaja.
Naslovnice Male biblioteke poezije, Lycos, 1956
Za znalce Palovog opusa ova izložba je još jedna diskurzivno-vizualna i interdisciplinarna interpretacija dobro im poznatog, ali i prilika za taktilni susret s nekim Palovim iznimnim a manje poznatim izdanjima.
Što je konkretno značilo kretati se tragom oblikovanja Alfreda Pala? Značilo je krenuti od početka, od pokušaja razumijevanja lika i djela: od imaginarija Palovog djetinjstva u krilu jevrejske obitelji, gimnazijskog školovanja u Vukovaru,[2] pokušaja upisa na beogradski fakultet arhitekture koji mu je onemogućen zbog zločinačkih rasnih zakona, odbacivanja nasilnog obilježavanja vlastitog tijela i egzistencije žutom zvijezdom, …Možda je njegov prvi „dizajn“ tako falsifikat vlastitih putnih dokumenata: kako bi preživio, sâm je sebi krivotvorio dokumente s kojima je prebjegao u Crikvenicu gdje preživljava baveći se crtanjem karikaturalnih portreta. Ubrzo biva zatočen u logoru Porto Re kraj Rijeke, nakon čega je odveden u logor Kampor na Rabu gdje je dočekao pad Italije i oslobođenje iz logora.[3] Kao ni Eva Grlić, koja je svoj život spasila odlaskom u partizane, niti Pal nije imao puno izbora. Jevreji koji su ostali na Rabu i dočekali dolazak Nijemaca, odvedeni su u Auschwitz, dok se Pal pridružuje Židovskom partizanskom bataljonu.
Sedma divizija, 1944.
Prvi tragovi Palovog grafičkog oblikovanja vezani su za legendarno kruškovo drvo iz kojeg je istesana tiskarska forma za zaglavlje partizanskog glasila Sedma divizija. Vrijeme je to kada se oblikuje Partizanski bukvar kojim se nepismene borce učilo abecedi, kada se slovo „M“ najbolje predočavalo riječju „mitraljez“, a slovo „H“ riječima poput „haubica“, „halo“ (kako kaže Pal, „kao osnovan pojam za vezu“), pa potom „hura“ (jer se tako jurišalo, veli Pal), i na kraju „hambar“ (gdje se čuvalo žito koje je hranilo borce). Vrijeme je to kada Pal postaje član redakcije glasila Komunističke partije Naprijed, kada nastaje prvo izdanje i Vjesnika u slikama (1944.), kojeg je tehnički i likovni urednik. Nakon rata tehnički je urednik Ilustriranog vjesnika (1945.-1947.), od 1945. suosnivač i član redakcije Kerempuh, satiričkog lista koji doseže naklade od 170 000 primjeraka, gdje objavljuje karikature.[4]
Ilustrirani Vjesnik, br. 12 1945.
Dolazi vrijeme kada državni vrh izdaje narodnu revoluciju: počinje to zatvaranjima nevinih na Golom otoku (nevinih kao što su bili i Alfred Pal i Eva Grlić),[5] a potom i navodnim samoukidanjem Antifašistističke fronte žena. Pal iz svog dvostrukog stravičnog iskustva Golog otoka i posljedičnog teškog života nije radio spektakl niti od toga pravio socijalni kapital. Govorio je o tome, kako kažu suvremenici: „onda kada ga se pitalo“.[6]
Prijelom časopisa Paradoks, 1968.
Prvi poslovi grafičkog oblikovanja koje dobiva nakon Golog otoka odnose se na oblikovanje knjiga: Nepobjedivi Kesizupci: priča za velike i male o neobičnoj nogometnoj ekipi autora E. Bassa. Potom je tu edicija knjiga nakladničke kuće Lykos iz Zagreba, gdje se Palovi ovici odlikuju minimalističkim zahvatima i osebujnim koloritom grafičkih tehnologija epohe koja započinje: epohe socijalističkog modernizma koja traje do početka 1970-ih. Alfred Pal pronalazi tako svoju stvaralačku nišu koja je mu je omogućila život dostojan čovjeka i daljnje stvaranje – u oblikovanju knjiga.
Biblioteka Evergrin, Znanje
Upravo knjige predstavljaju os izložbenog postava i diskurzivne analize Palovog rada, njegovog eklektičnog pristupa erosu stvaranja. Pal se ne trudi pošto-poto kirurški precizno definirati svoj otisak u svijetu, njegov grafički dizajn je dizajn za stvarni ali i za široki svijet. Poučen partizanskim iskustvom ne koristi oblikovne modele „koji nisu direktno bliski životu” kakvog vidi oko sebe, ne libi se oblikovanja tzv. herz-novela ili omota za knjige pučke književnosti, poput legendarnih omota za knjige Janka Matka koje su se svojim etno-motivima uklapale u regale od oraha koji su punili stanove tzv. običnih ljudi, jer, nažalost, ni snaga niti genij jednog B. Bernardija, ali ni brojnih drugih, nisu uspjeli utkati u socijalističku svakodnevicu njoj odgovarajuće oblikovne modele stanovanja i kvalitete života “trijeznog” modernizma.
Biblioteka itd, Znanje, Zagreb
No, iz te širine života koji ga je okruživao, Palovo grafičko oblikovanje iznjedrilo je edicije koje su obilježile živote širokih masa čitatelja: najpoznatije i najprepoznatljivije biblioteke hit, itd i EvergriN nakladničke kuće Znanje mogu naći svoje komotno i zasluženo mjesto u analima svjetskog oblikovanja knjižnih ovitaka – iz vremena kada se knjigu, kao taktilni objekt, željelo zaštiti kako bi podržala mnoga čitanja, oblikovati i ponuditi da bude prepoznata na policama privatnih i javnih knjižnica i u izlozima tada još brojnih gradskih knjižara širom jedne vrlo raznolike zemlje. Oblikujući te knjige, Pal se stalno dokazuje i kao vrstan ilustrator, karikaturist, ali i osoba s istančanim kinematičkim senzibilitetom: za ovitke Biblioteke hit bira fotografske motive koji iluzijom filmske sekvence plijene pažnju potencijalnog čitatelja.[7] Pojedini primjerci iz Biblioteke hit dosezali su danas nezamislive naklade od 20 000 primjeraka, što je zasigurno plod uspješne suradnje Zlatka Crnkovića, urednika u nakladničkoj kući Znanje, i vještog oblikovatelja knjiga kakav je Pal, za kojeg je knjiga bila “erotski objekt”, (pro)nositelj Erosa stvaranja.
Biblioteka Hit, Znanje, Zagreb
Likovna oprema koja kombinira fotografiju s osebujnom grafičkom šemom garantirala je za brojne generacije prije svega: jouissance čitanja. Ta strast oblikovanja za (čitateljski) život manifestirala se na razne načine. Biblioteku itd odlikuje specifični i prepoznatljivi žarki kolorit, nekonvencionalni tretman tipografije i – Palove karikature i ilustracije. Crtež, ta, antropološkim vokabularom, izuzetno važna spoznajna korelacija ruke i glave kojom se postiže i minucioznost, i estetika i etika oblikovanja, danas pomalo izgubljena vještina koju njeguju tek rijetki, motivirao je i oblikovanje Biblioteke EvergriN, gdje je Pal koristio te oblikovateljske korelacije – ilustraciju i karikaturu, ali i fotografiju, varirajući opet toplo-koloritnu tipografiju u bezbrojnim inačicama, pokušavajući doprijeti do potencijalnog čitatelja na najbolji mogući način: tekstom i slikom, nudeći tako kompleksne semantičko-semiotičke sustave i prije poniranja u imaginativnu raskoš čitanja.
Međutim, to je tek vrh Palovog čarobnog brijega oblikovanja knjiga, kojeg smo na izložbi opet rekonstruirali tek jedan, iako poveliki dio. Spomenimo ovdje još Biblioteku Latina et Graeca, gdje vizuale s naslovnica širi na klapne, dobivajući tako šire, kako Hlevnjak kaže, sinemaskopske formate,[8] ili vrlo raznolik spektar opreme knjiga odrađen za Maticu hrvatsku, koja je, uz Pala, angažirala još poznatih imena: M. Arsovskog, B. Bućana, I. Picelja, A. Srneca, G. Žuvelu, i dr., ali i manje poznata koja tek čekaju revalorizaciju. Naročito treba istaknuti Palov strukturalistički tretman serije knjiga Vjekoslava Kaleba, kako u vizualnom tako i u taktilnom aspektu.[9]
Pal se početkom 1960-ih sve češće okušava u području dizajna plakata koji predstavljaju posebno poglavlje njegovog rada, u kojem je djelovao angažirano i samoinicijativno. Sredinom 1960-ih godina s Nenadom Pepeonikom otvara sitotiskarski Atelijer „P“ te izrađuje plakate za brojne naručitelje, prvenstveno iz kulturne sfere: Hrvatsko narodno kazalište, Modernu galeriju, Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku i druge. Iz Palovog oblikovanja za razna kulturna događanja vidljiva je svestranost njegova umjetničkog rukopisa, koji s jedne strane prati dominantne likovne jezike desetljeća u kojima je aktivan, ali u kojem su, s druge strane, stvorena jedinstvena vizualna rješenja. Kao i knjige, plakati se odlikuju širokim rasponom oblikovnih strategija, inspiriranih i njegovim slikarskim senzibilitetom u rasponu od apstrakcije, konstruktivizma, tašizma, i dr., ili usidrenih u fotografskom kadru na osnovu kojeg nastaju efektni i duhoviti radovi.
Suvremena hrvatska umjetnost, plakat, Moderna galerija, 1967
U njegovim plakatima moguće je tako uočiti jedan temeljni pristup oblikovanju – Pal redovito koristi slikarstvo, karikaturu, ilustraciju i fotografiju te ih oblikovno prilagođava plakatu kao mediju. Za svoje izložbe učestalo koristi motive iz vlastitog slikarskog opisa u funkciji oblikovanja plakata. U oblikovanju plakata za izložbe Suvremena slovenska umjetnost, Umjetnost SR Njemačke, Suvremena hrvatska umjetnost,[10] eksplicitno komunicira dominantni likovni jezik apstrakcije tog vremena, vješto koristeći specifične mogućnosti sitotiska za ssnažne kolorističke akcente.
Suvremena slovenska umjetnost, plakat, Moderna galerija, Zagreb, 1968.
Oslanjajući se na svoj rukopis karikaturista i ilustratora, Pal radi i osebujna vizualna rješenja kao što su plakat za izložbu Afrička knjiga ili za predstavu Savonarola i njegovi prijatelji. S razvojem i pojavom novih tehnologija, sve češće u oblikovanju plakata počinje koristiti i fotografiju (u suradnji s istaknutim fotografima), tretiranu naglašeno rasterski, čemu svjedoče rješenja plakata za izložbe Novo u starom te plakat za predstavu Aida u kojima stvara specifičnu strukturu slike, koju često dodatno istražuje i naglašava kolorističkim intervencijama.
Umjetnost SR Njemačke, plakat, Moderna galerija, Zagreb, 1968.
Palov tipografski senzibilitet ponajbolje se ogleda u oblikovanju tipografije za časopis Kritika, za koje osmišljava vlastita tipografska rješenja i ručno izrađuje brojke kojima oprema naslovnice. Kod periodika valja spomenuti svojevrsnu kasniju inačicu satiričkog Kerempuha: legendarni časopis Paradoks koji doseže naklade od 40 000 primjeraka, gdje je Pal figurirao kao grafički urednik u nekoliko brojeva. Opremljen u duhu psihodeličnih, op-artističkih, neokonstruktivističkih, neodadaističkih i drugih tendencija 1960-ih, Paradoks demonstrira i neoavangardnu cut-up tehniku i brojne neosecesijske vinjete.[11]
Novo u starom, 11. zagrebački salon, plakat, 1976.
Jedno od najvećih postignuća Alfreda Pala u smislu pozicioniranja društvenog značaja grafičkog oblikovanja jest pokretanje manifestacije ZGRAF 1975. godine. Kao što nam je ispričala Lada Kavurić, prva tajnica ZGRAF-a i autorica uvodnog teksta u prvom katalogu: “Pal je bio glavni inicijator i ideolog i kreator i uopće, izmišljator“ ZGRAF-a, a na prvi natječaj za izlaganje pristiglo je „jako puno radova, i to ne samo iz Hrvatske, odaziv je bio iz Beograda, Ljubljane, Novog Sada, Sarajeva… I onda se zapravo vidjelo da svaki od tih gradova ima…krug dizajnera visoke kvalitete“.[12] To su historiografije koje tek trebamo ispisati. Međutim, Pal nije bio osoba kojoj je bio cilj zauzeti poziciju i držati je za sebe. Alfred Pal je bio autor i izmišljator svjestan svoje društvenosti, političnosti i potrebe za obrazovanjem pučkog u obje te kategorije. Pokrenuo je i danas živući ZGRAF, ali ga nije svojatao niti smatrao svojim osobnim projektom.
S izložbe Tragom oblikovanja Alfreda Pala
Kada smo počeli raditi ovu izložbu kolegi Klisuriću i meni postavljalo se ponekad pitanje „Zašto? Pa bila je retrospektiva grafičkog dizajna Alfreda Pala u MUO 2009. godine!“. To dosta govori o (ne)svijesti našeg društva o tragovima koji nestaju: nažalost, nisu svi izlošci s te izložbe pohranjeni u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt.
S izložbe Tragom oblikovanja Alfreda Pala
Kretanje tragom oblikovanja Alfreda Pala je meandriranje kulturom grafičkog oblikovanja druge polovice 20. stoljeća naše male republike-koja-to-tek-treba-postati, kulturom u kojoj je Pal ostavio naizgled neizbrisiv trag. No, nažalost, pokazalo se da su i njegovi, kao i brojni drugi vrijedni tragovi domaće materijalne kulture, često nestabilni, pa tako ova izložba predstavlja i doprinos nužno potrebnoj opetovanoj katalogizaciji i ažuriranom (re)lociranju tih tragova u javnim arhivima, što je proces koji redovno periodički treba ponavljati do nekog stalnog postava Palovog djela u instituciji koju tek trebamo osmisliti, oblikovati i izgraditi, poput instituta ili muzeja dizajna, odnosno sve dok Alfred Pal ne dobije svoje zasluženo mjesto u kulturi kojoj je ostavio u nasljeđe ogroman broj materijalnih tragova svog oblikovanja, koje tek još treba pomnije prepoznavati, često konzervirati, a potom kritički promišljati i izlagati. Ova izložba, iako njen ukupni prikupljeni privremeni fundus, nazovimo ga tako, čini nekoliko stotina artefakata, tek je začinjanje tog procesa očuvanja tragova oblikovanja Alfreda Pala.