KRIVOTVORINE, DEZINFORMACIJE I SMRZNUTE SLIKE – DIZAJN DALIBORA MARTINISA 70-ih i 80-ih (23.2. – 11.3.2017.)

za naslovnicu

U četvrtak 23. veljače u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba KRIVOTVORINE, DEZINFORMACIJE i SMRZNUTE SLIKE – DIZAJN DALIBORA MARTINISA 70-ih i 80-ih. Izložba predstavlja pregled dizajnerskog rada Dalibora Martinisa, uglavnom u području izložbenih i filmskih plakata, ali i dizajna za televizijski medij. Kustosi izložbe su MARKO GOLUB i DEJAN KRŠIĆ.

Kao jednom od najvažnijih hrvatskih multimedijskih umjetnika, Martinisu je u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti nedavno priređena i velika retrospektiva, a ova mala izložba svojevrsna je njena dopuna kojom je prvi put na jednom mjestu obrađen i autorov razmjerno mali, ali značajan dizajnerski opus. U kontekstu posljednjih nekoliko izložbi održanih u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, izložba dizajna Dalibora Martinisa nastavlja se na izložbe Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi i Informacija: Dizajn za kulturu Željka Borčića, koje su, svaka na svoj način, govorile o odnosu grafičkog dizajna i konceptualne umjetnosti sedamdesetih godina. Dok je prva problematizirala neformalne umjetničke komunikacijske mreže i vizualne jezike dizajna i umjetnosti, a druga pokušala sučeliti dizajnerski i rani umjetnički opus Željka Borčića, ova Martinisova mini-retrospektiva tematski je usredotočena isključivo na autorove dizajnerske radove i u tom je smislu najkonvencionalnija.

lijevo: Viktor Papanek - Dizajn za stvarni svijet, plakat izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974. / desno: Daniel Buren, plakat izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974.

lijevo: Victor Papanek – Dizajn za stvarni svijet, plakat izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974. / desno: Daniel Buren, plakat izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974.

Dalibor Martinis nesumnjivo je jedan od naših najpoznatijih umjetnika tzv. nove umjetničke prakse, čiji su autorski počeci vezani za konceptualnu umjetnost, video art, performans i općenito medijsku umjetnost. Kao i brojni drugi umjetnici te generacije (B. Bućan, S. Iveković, G. Trbuljak, J. Kaloper, G. Žuvela, D. Tomičić, Ž. Borčić i drugi) i Martinis se uz svoje bavljenje vizualnom umjetnošću, od ranih 70-ih do početka 90-ih godina kontinuirano bavio i grafičkim dizajnom. Iako je oblikovao i nekoliko publikacija kao i niz kataloga, glavni dio njegovog dizajnerskog opusa čine izložbeni i filmski plakati.

Animacija - Zagrebačka škola crtanog filma, dvije verzije plakata izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974.

Animacija – Zagrebačka škola crtanog filma, dvije verzije plakata izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1974.

Također, u sklopu projekta novog vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb ranih 70-ih godina, Martinis i Sanja Iveković dizajniraju i seriju televizijskih grafika (telopa) čija realizacija koincidira s tada rastućim interesom za novi medij videa u kojem će oboje umjetnika ostvariti neke od svojih najvažnijih radova.