Riječ je o proširenoj verziji izložbe kolektiva Nova Evropa Kunst ist zeitlos, Europa endlos, izvorno održane u HDD galeriji u Zagrebu prošle godine, ovog puta u dva dijela. Postav u Galeriji HUiU (Zagrebačka 27) predstavlja povijesni materijal iz 1980-ih i ranih 90-ih koji uključuje fanzine i časopise, knjige, proglase, plakate u sitotisku, omotnice ploča, audiokazete i videodokumentaciju, dok prostor Galerije Makina (Kapitolinski trg 1) ugošćuje izložbu NEP-ovih grafika, s jedne strane onih nastalih eksperimentima s fotokopirnim strojem 1980-ih, a s druge sasvim novih, iz recentne grafičke serije, svojevrsnog grupnog hommagea kolektivu pod naslovom Songs for New Europe.
Radical Chic, plakat, 1986.
Te grafike osim Dejana Kršića (kao osnivača grupe), potpisuje još 20-ak najistaknutijih umjetnika i dizajnera različitih generacija iz Hrvatske, Srbije i Slovenije: Dejan Dragosavac Ruta, Ivan Antunović, Oleg Šuran, Maja Stojanović & Sanja Planinić, Andrej Dolinka, Borut Vild, Hrvoje Živčić, Roman Uranjek [ neo standard kultur ], IRWIN [ Miran Mohar ], Sara Renar & Barbara Delać, Radenko Milak i Roman Uranjek, Škart, Metropolie Trans (Goran Lišnjić), This Town Needs Posters (Sven Sorić i Hrvoje Spudić), Mario Aničić, Željko Badurina i Lana Grahek.
Let 3: Two Dogs Fuckin’, Dallas / Helidon, 1989.
Na otvorenju ćemo predstaviti i knjigu o NEP-u Die Mechanische Malerei, upravo objavljenu u izdanju Hrvatskog dizajnerskog društva, koja na 108 stranica daje pregled svih glavnih aktivnosti ovog intermedijskog kolektiva od 1980-ih do danas. Knjigu, koja u redovnoj prodaji košta 99 kuna, moći ćete nabaviti po sniženoj cijeni, uz ostala izdanja HDD-a u Galeriji HUiU.
Naslovnice časopisa Quorum, 1986 – 1988.
U svojim radovima Nova Evropa zagovarala je ideju „postmoderne kao nove epohe“, evocirala forme i ideologije historijskih avangardi (dada-konstruktivizam-suprematizam), miješajući ih s elementima suvremene pop kulture, medijske teorije, glazbe, filma, konceptualne umjetnosti, dizajna i oglašavanja. Na mjestu mita o umjetniku kao geniju nastojala je afirmirati ideju umjetnika kao radnika i medijskog operatera, dekonstruirajući ideju o umjetničkom djelu kao jedinstvenom i neponovljivom u kopije, kopije kopija, kopije kopija kopija „vjernih originalu“.
Listovi iz grafičke mape Songs from New Europe
Tehnologije xeroxa, polaroida, presnimavanja i umnažanja magnetskih traka itd. vidjela je kao sredstvo ne samo demokratizacije, nego i emancipacije. Teorijsku, diskurzivnu proizvodnju smatrala je podjednako umjetničkom kao i proizvodnju slika, artefakata. Između umjetnosti, pisanja, grafičkog dizajna, glazbe, i svih drugih oblika umjetničkog i medijskog djelovanja nije vidjela razliku.
Postav izložbe u HDD galeriji, fotografija Monika Džakić, 2020
Detaljno o NEP-u te o radovima koji će biti predstavljeni na izložbi pročitajte u tekstu kustosa izložbe Marka Goluba Glava umjetnika kao radar: elektronički intimizam Nove Evrope 1982. – 1992. koji možete pronaći ovdje. Videorazgovor s Dejanom Kršićem o Novoj Evropi pogledajte ovdje.
NEP, Shoulder to shoulder, plakat, 1987.