Iako je Borčić kao autor ostavio snažan biljeg na sceni i u drugim područjima, posebno dizajna ambalaže, vizualnih identiteta i tržišnog oglašavanja, zbog prostornih gabarita HDD-a izložba je posvećena je segmentu rada vezanom za klijente kao što su Teatar &TD, Galerija Studentskog centra, Studentski list te niz drugih institucija za koje je realizirao čitav niz za njegov opus u cjelini amblematskih radova. Ne manje važan razlog je i činjenica da je Borčić upravo sedamdesetih godina simultano djelovao „na obje strane“ – i kao grafički dizajner i kao likovni umjetnik konceptualističke provenijencije, gdje se ponekad fragmenti ta dva svijeta na zanimljive načine prelijevaju iz jednog u drugi i natrag. Naime, Borčić pripada generaciji autora koji su sedamdesetih godina bili ne samo neka od ključnih imena tzv. ‘nove umjetničke prakse’, nego su simultano ostavili iza sebe kvalitetne, manje ili veće opuse u grafičkom dizajnu. Za mnoge od njih taj iskorak prema dizajnu nije bio samo egzistencijalno uvjetovan, već je predstavljao i svojevrsni iskaz otklona od tradicionalnih koncepcija umjetnosti. Većina ih se kretala upravo oko Galerije Studentskog centra (i tadašnje Galerije suvremene umjetnosti) a riječ je o umjetnicama i umjetnicima kao što su Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Jagoda Kaloper, Goran Trbuljak, Gorki Žuvela i Boris Bućan. Prvih petoro ubrzo su se profilirali isključivo u kontekstu likovne (ili filmske) umjetnosti, Bućan je balansirao između oboje da bi se u novije vrijeme posvetio prvenstveno slikarstvu, dok se Željko Borčić jedini među njima, nakon nekoliko zapaženih izložbi, akcija i hepeninga, do kraja desetljeća definitivno opredijelio za dizajnerski poziv, a zbog diskontinuiteta u umjetničkom djelovanju valorizacija njegovih umjetničkih aktivnosti pomalo je nepravedno pala u drugi plan. I dok je u osamdesetima nastavio izlagati fotografske cikluse, već pred kraj tog desetljeća Borčićeva umjetnička aktivnost jenjava uslijed sve intenzivnije aktivnosti njegovog studija, da bi se umjetnosti vratio tek pred kraj karijere u drugoj polovici 2000-ih.
Izložba tako s jedne strane predstavlja rijetku dokumentaciju i artefakte s izložbe Prvi svjetski psihokibernetički autoportret (1973) – Borčićev umjetnički magnum-opus u kojem nudi na uvid forenzički detaljan „arhiv“ bioloških, biografskih, institucionalnih, profesionalnih, kulturnih i drugih faktora koji određuju njegovo ja, ali i uvid u radove Akcija za konfrontacijsku reakciju: Iskoristite zadnju priliku da još ove godine postanete popularna ličnost (1974.) i Iskustvo u crnom prostoru (1976.). S druge strane, bit će detaljno predstavljen i njegov dizajnerski rad vezan uz iznimno propulzivne prostore tog vremena kao što su Galerija Studentskog centra i Teatar &TD, u kontekstu kojih je svoj autorski pečat ostavio i niz njegovih slavnih prethodnika i suvremenika – poput, uz već spomenute, Borisa Bućana, Mihajla Arsovskog, Davora Tomičića ali i Borisa Ljubičića. Riječ je prije svega o izložbenim plakatima i Novinama Galerije SC, koje kao artefakt inspiriraju i današnje generacije dizajnera, te plakatima i promotivnim materijalima Teatra&TD nastalim između 1975. i 1977. godine naslanjajući se na dotadašnji rad Bućana i Arsovskog, ali donoseći sasvim novi autorski jezik i novu koncepciju. Pored toga, bit će predstavljeni i različiti plakati strukovnih revijalnih izložbi poput Zgrafa, Zagrebačkog salona i Bijenala industrijskog oblikovanja nastali u rasponu od dva desetljeća te izbor iz Borčićevih fotografskih serija u mediju polaroida iz ranih 80-ih.
Dio izložbe predstavit će, kroz fotografije, tekstove i tiskane materijale, kronološki pregled radova ovog autora u drugim područjima poput tržišnog oglašavanja i dizajna ambalaže kao najava neke buduće cjelovite retrospektive, ali i svojevrsna fusnota izloženim predmetima koja iste dovodi u kontekst s ostatkom Borčićeve dizajnerske produkcije. Konačno, u sklopu izložbe bit će predstavljen i dokumentarni film u nastajanju (work-in-progress) koji putem intervjua s Borčićevim suvremenicima, nekadašnjim suradnicima ali i dizajnerima mlađih generacija na koje je njegov rad ostavio dubok utisak, predstavlja osobne poglede na rad i ličnost ovog svestranog autora.
Izložba je dio programske linije HDD galerije Dizajniranje povijesti – Historizacija dizajna.