D(R)UGO SJEĆANJE (14. – 25.4.2017.)

_za najavu 900 x 600

U petak 14. travnja u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba D(R)UGO SJEĆANJE. Izložba predstavlja dizajnerske, ali i umjetničke radove koji tematiziraju kulturu sjećanja, odnos prema civilnim žrtvama ratova, antifašizmu i povijesti ratnog nasilja. Izložba uključuje radove autora i autorica kao što su Ivan Benussi, Damir Bralić & Aleksandar Kovač, Katarina Duda, Damir Gamulin, Ante Filipović Grčić, Igor Grubić, Mirko Ilić, Sanja Iveković, David Kabalin, Zlatko Kopljar, Dejan Kršić, Boris Ljubičić, MAZ, Tonka Maleković, Niko Mihaljević, Petra Milički, Negra Nigoević, Matija Raos, Vladimir Straža, studio Božesačuvaj, Saša Šimpraga, Nedjeljko Špoljar, Trio Sarajevo, Katarina Zlatec, Željko Zorica, te niza drugih. 

Dizajn i umjetnost ovdje su izravno dovedeni u vezu s etičkim odnosno načelnim pitanjem kako se sjećamo i kako shvaćamo našu modernu povijest, konkretno što nam znače: holokaust, genocid, civilne žrtve rata, ideološki protivnici, Drugi svjetski rat, rat na području bivše Jugoslavije devedesetih te odnos kolektivnog i individualnog identiteta. Zajednički nazivnik radova je kritičko promišljanje ne samo o onome što se u povijesti dogodilo već i o današnjem odnosu institucija i društva prema tim događajima. Kroz grafičko oblikovanje oglašavanja komemorativnih skupova, umjetničke intervencije u javnom prostoru, virtualne arhive na internetskim platformama i druge medije publici se nudi da ponovo promisle i preispitaju stav o povijesti koju problematiziramo. Izložba D(r)ugo sjećanje uključuje plakate i druga sredstva oglašavanja različitih komemorativnih događanja, umjetničke intervencije, instalacije i javne intervencije na komemorativnim lokacijama. Autori pripadaju različitim generacijama dizajnera i umjetnika, a radovi su nastali u vremenskom rasponu od 20-ak godina.

 

Iz teksta Sandre Uskoković:
Radovi na izložbi D(r)ugo sjećanje istražuju kreativni potencijal vremena i mjesta, memorije i zaborava. Ovi oblici vizualne komunikacije propituju dominantne režime memorije kroz stvaranje prostora unutar kojeg analiziraju povijesno-društvene odnose, ali i zamišljaju nove budućnosti i zajednice. Prizivajući u fokus unutarnje i vanjsko kretanje memorije pomoću plakata, medija oglašavanja i javnih intervencija, autori nam otkrivaju nedovoljno istražen odnos između utjelovljene i zajedničke memorije u kojem “ranjena mjesta” postaju mobilna, porozna i utjelovljena u kontekstu iskustva, ali istovremeno i povezana sa sadašnjim mjestima, vremenom i ljudima. (…) Ova izložba vraća nas na “ranjena mjesta” i ljude koji su svjedočili nasilju i boli, a koja su kroz izvedbeni čin postala “druga” mjesta i ljudi o kojima brinemo. Kontekstualizirana živućom memorijom i emocionalnim sponama, ona se u konačnici transformiraju u “sigurna mjesta” osobne samorefleksije, otkrića i promjene. D(r)ugo sjećanje odmiče nas od politike zaborava i približava politici sjećanja, ukazujući na njeno nužno otvaranje kao teme u socijalnom i kulturnom prostoru. Naše ideološki podijeljeno društvo prožeto je kontradiktornim perspektivama prema zajedničkoj prošlosti, pa nam se važnost ove izložbe, osim u njenoj refleksiji društva koje je iskusilo nasilje i gubitak, otkriva i kroz prepoznavanje i priznavanje intimnog odnosa s “ranjenim mjestima” kao doprinosu radikalnijoj otvorenosti društva i “mjestima katarze”.