Kroz razgovor ćemo dotaknuti pitanje prirode i dinamike suradnje dizajnera i ilustratora na kontinuiranim projektima, a pritom i pokušati prepričati kreativnu sinergiju ovo dvoje autora koji su, kroz višegodišnju suradnju na Festivalu europske kratke priče, realizirali prilično prepoznatljiv opus, na mnoge načine ‘drugačiji’, stimulativniji, osobniji čak i u odnosu na uobičajeno visok kreativni standard produkcije tzv. dizajna za kulturu. Umjesto preslikavanja jezika korporativnog oglašavanja na kontekst književnog festivala, Maja Bagić Barić i Danijel Srdarev sukreirali su kompletan identitet FEKP-a gradeći oko njegovih tema i protagonista čitav mali paralelni vibrantni dizajnersko-ilustratorski univerzum.
Više o izložbi pročitajte ovdje.
Iz teksta Karle Pudar:
“Autorski pristupi Maje i Danijela obradi teme rezultiraju zasebnim djelima, čija zajednička implementacija tvori prepoznatljiv identitet. Majina razrada koncepta i pristupa materiji te grafička obrada materijala je čista, jasna i usustavljena, vidljivih smjernica i bez suvišnih sadržaja koji su sami sebi svrha. Danijelove su pak ilustracije vrtlog ekspresije prepoznatljiva rukopisa. Daleko od generičkih ilustracija, one su pune života i u najmanjem detalju, slikarski svijet u malom. Nisu mu strane tehnike i eksperimenti, njegovi crteži vuku iskustvo slikarstva i grafike; kolaži, minuciozni krokiji i debeli potezi grafičkom bojom; oni nose sve to, a često i više. Poseban naglasak i pažnja pridana je poigravanju autorskom tipografijom, ručno otisnutim i oslikanim slovima koja podsjećaju na ona iz vremena prvih tiskarskih strojeva. Velika, mala, odvažna i sama, upravo su ta naslovna slova prvi i zadnji redak ove festivalske priče.
Naglašavati koliko je suradnja i međusobna sinergija bitna i vidljiva čini mi se pomalo suvišno u ovakvoj priči gdje rezultati najviše govore. Cjelokupan proces i nadopunjavanje različitih izričaja, što Majinog i Danijelovog, što onog književnog i vizualnog, ono je što čini zakulisni rad zanimljivim i dio je koji bismo voljeli ovom izložbom predočiti te ukazati kako svaki rad zasebno nosi potencijal, međutim tek zaokruženi u cjelinu čine priču potpunom.”
