[d]razgovor: DALIBOR MARTINIS / Predstavljanje izložbenog programa 2017.

martinis portret

U utorak 7. ožujka u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]RAZGOVOR s medijskim umjetnikom i dizajnerom DALIBOROM MARTINISOM povodom njegove izložbe KRIVOTVORINE, DEZINFOMACIJE I SMRZNUTE SLIKE – DIZAJN DALIBORA MARTINISA 70-ih i 80-ih. Osim samog Martinisa u razgovoru sudjeluju i kustosi ove mini-retrospektive MARKO GOLUB i DEJAN KRŠIĆ, a u kratkom uvodnom dijelu bit će predstavljene i izložbe koje nas čekaju do kraja 2017. godine u HDD galeriji.

Fotografija na naslovnici: Boris Cvjetanović

U razgovoru s jednim od najvažnijih suvremenih hrvatskih umjetnika čut ćemo više o njegovom dosad rijetko prikazivanom dizajnerskom opusu koji obuhvaća puna dva desetljeća rada za ugledne galerijske institucije, filmsku industriju, omladinski tisak i televiziju. Govorit ćemo i o odnosu dizajna, konceptualne i medijske umjetnosti, ali i pokazati neke od primjera umjetničkih radova i projekata koji bacaju drugačije svjetlo ili daju dublji uvid u pojedine Martinisove dizajnerske radove, njegov način razmišljanja i teme kojima se bavi od ranih sedamdesetih do danas.

P1480245 (Custom)

Više o izložbi:
Izložba Krivotvorine, dezinformacije i smrznute slike predstavlja pregled dizajnerskog rada Dalibora Martinisa od ranih sedamdesetih do sredine osamdesetih godina, uglavnom u području izložbenih i filmskih plakata, ali i dizajna za televizijski medij. Kao jednom od najvažnijih hrvatskih multimedijskih umjetnika, Martinisu je u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti nedavno priređena i velika retrospektiva, a ova mala izložba svojevrsna je njena dopuna kojom je prvi put na jednom mjestu obrađen i autorov razmjerno mali, ali značajan dizajnerski opus. Dalibor Martinis nesumnjivo je jedan od naših najpoznatijih umjetnika tzv. nove umjetničke prakse, čiji su autorski počeci vezani za konceptualnu umjetnost, video art, performans i općenito medijsku umjetnost. Kao i brojni drugi umjetnici te generacije (B. Bućan, S. Iveković, G. Trbuljak, J. Kaloper, G. Žuvela, D. Tomičić, Ž. Borčić i drugi) i Martinis se uz svoje bavljenje vizualnom umjetnošću, od ranih 70-ih do početka 90-ih godina kontinuirano bavio i grafičkim dizajnom.

P1480231 (Custom)

Iako je oblikovao i nekoliko publikacija kao i niz kataloga, glavni dio njegovog dizajnerskog opusa čine izložbeni i filmski plakati. Također, u sklopu projekta novog vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb ranih 70-ih godina, Martinis i Sanja Iveković dizajniraju i seriju televizijskih grafika (telopa) čija realizacija koincidira s tada rastućim interesom za novi medij videa u kojem će oboje umjetnika ostvariti neke od svojih najvažnijih radova. Upravo telope za RTZ Marijan Susovski izdvaja kao „najbolje primjerke televizijske grafike u sedamdesetim godinama na zagrebačkoj televiziji“.

P1480240 (Custom)

Najveći i najkonzistentniji dio Martinisovog dizajnerskog opusa predstavljaju pak plakati i katalozi izložbi Galerije suvremene umjetnosti (danas Muzeja suvremene umjetnosti) u Zagrebu, za koju počinje dizajnirati 1971., a zatim u kontinuitetu od 1973. do kraja osamdesetih godina. Na tim zadacima nasljeđuje velikane poput Ivana Picelja, Mihajla Arsovskog i Zorana Pavlovića, a od samog početka u njima uspostavlja svoj vlastiti dizajnerski autorski jezik, prožet humorom, ironijom, provokativnošću i poigravanjem s dizajnerskim konvencijama te samim medijem plakata. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina realizirao je i plakate za filmove Rajka Grlića, Lordana Zafranovića i druge autore. Također je realizirao nekoliko u užem smislu “umjetničkih”, samoiniciranih konceptualnih plakata, proizašlih iz njegove serije radova pod nazivom Krivotvorine.

Dalibor Martinis rođen je 1947. u Zagrebu. Diplomirao na ALU 1971. Na domaćoj i međunarodnoj sceni trajno je prisutan od početka sedamdesetih godina kao autor prostornih instalacija, plakata, performansa, videoradova i videoinstalacija. Od 1978. do 1981. sa Sanjom Iveković inicira osnivanje izložbenog prostora Podroom čiji su program stvarali isključivo umjetnici. Predavao je na Odjelu za film i televiziju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu između 1987. i 1991. Kao gostujući predavač predavao je na Ontario College of Art u Torontu te je u više navrata boravio i radio u inozemstvu, a kao stipendist u Kanadi 1978. i 1990., u Japanu 1984. i u SAD-u 1994. Martinis je profesor emeritus riječkog Sveučilišta. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je 1981. na Bijenalu u Sao Paolu, 1995. na Kwangju Bijenalu u Južnoj Koreji; 1997. na Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti te na festivalu Croatie – La voici u Parizu 2012. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama brojnih svjetskih muzeja (MoMA, Stedelijk muzej, beogradski Muzej savremene umetnosti, Kunsthaus, Zürich, Nacionalna galerija Kanade u Ottawi, zagrebačka Moderna galerija, Centar za umjetnost i medije u Karlsruheu, Zaklada Erste za suvremenu umjetnost u Beču itd.) i privatnim kolekcijama. Dobitnik je niza nagrada na video i filmskim festivalima te domaćih i stranih priznanja za likovnu umjetnost. Živi i radi u Zagrebu.