Riječ je prije svega o radovima nastalima za projekte međunarodno najutjecajnijeg hrvatskog kustoskog kolektiva – udruge WHW / Što, kako & za koga, odnosno njihove matične Galerije Nova, ali i institucija i umjetnika kao što su V. Cetinjski bijenale, Rooseum centar za suvremenu umjetnost Malmö, Van Abbemuseum Eindhoven,Branka Stipančić i Mladen Stilinović, Mangelos, Sanja Iveković,Vlado Martek itd). Uz ove radove, posebno će biti predstavljene i publikacije i tiskani materijali nekoliko manjih ili većih projekata vezanih uz historiografiju dizajna, Kršićevu trajnu opsesiju i ‘profesionalni hobi’. Originalne radove – pozivnice, kataloge, plakate, knjige, novine i ostalu grafičku konfekciju – izložba će pokušati kontekstualizirati kroz detaljan timeline, zidne tekstove i proširene legende koje govore o temama pojedinih projekata, njihovom značenju u lokalnoj i internacionalnoj sredini, kao i o različitim referencama iz vizualne kulture i umjetnosti koje je autor ugradio u njih kroz dizajn vizualnih materijala.
Drugim riječima, izložba uz sam vizualni element, predstavljanje dizajna koji je često domaćoj publici bio nevidljiv i ostao nepoznat jer su se mnogi od ovih projekata odvijali izvan granica Hrvatske, ima i dodatnu ulogu svojevrsne mikro-retrospektive djelovanja kolektiva Što, kako i za koga/WHW. Informativna funkcija izražena je i kroz kontekstualiziranje samog rada, upoznavanje publike s naručiteljima i institucijama za čije projekte su ti materijali rađeni. Jedan drugi, sasvim odvojen segment dizajnerskog opusa Dejana Kršića (i nekoliko drugih autora poput Dejana Dragosavca Rute i drugih) već je bio djelomično predstavljen na izložbiIzgledi Arkzina, posvećenoj istoimenom magazinu iz 90-ih i održanoj 2013. u Galeriji Nova, a ova izložba predstavlja svojevrsni njen direktan kronološki nastavak. Istovremeno, ona pripada i kontinuitetu programa HDD galerije koji nastaju s ciljem predstavljanja autorskih dizajnerskih radova kroz njihovo pozicioniranje u širem društvenom i kulturnom kontekstu. Izložba se održava unutar programske linije HDD galerije: „Dizajn iz drugog rakursa“.
Kustos izložbe je Marko Golub, a postav potpisuju M. Golub, Hrvoje Živčić i Dejan Kršić.
Iz teksta Marka Goluba (Dizajn uvijek ima posljedice):
(…) I dok WHW u toj svojoj inicijalnoj fazi možda duguje Arkzinu povod svog okupljanja i početna diskurzivna polazišta i medijske strategije, a zahuktaloj atmosferi nezavisne civilne i kulturne scene s prijelaza stoljeća smisao za solidarnost, zajedništvo i kako se to danas lijepo kaže ‘networking’, cijela ta Kršić+WHW dizajnersko-kustoska simbioza zapravo je od samog početka našla vlastiti autentični smisao postojanja, vlastiti teorijski i vizualni jezik. Dijelom, naravno, zato što je on u njima imao nekog tko slično njemu promišlja odnos između kulture, umjetnosti, politike i ideologije, a dijelom zato što je WHW-ova strategija brzog i konzistentnog organiziranja mnoštva malih taktičkih zbivanja oko velikih tema jako trebala okretnog grafičkog dizajnera koji će svim tim sadržajima udahnuti komunikacijsku oštrinu. U atmosferi globalnog ‘smirivanja’ ekspresivne dekonstruktivističke dizajnerske retorike devedesetih u korist nekog novog smisla za red, Kršić je, izgleda, s WHW-om ponovno otkrio i onu svoju početnu ljubav prema likovnom repertoaru sovjetske avangarde, ali sada na malo drugačijim pozicijama od onih koje je imao 80-ih s Novom Evropom. WHW-ovo zanimanje za repolitizaciju umjetnosti, naime, bilo je u potpunosti komplementarno s tom historijskom idejom korištenja apstraktnog/modernog likovnog jezika u svrhu advokacije političke promjene, koja je u svojim kasnijim odjecima bila izgubila svaku ideološku oštricu. WHW-ov odmak od uštogljene institucionalne kustoske prakse u smjeru projekata koji imaju širu društvenu relevantnost, kao i stalnog otvaranja puno malih frontova (predavanja, diskusija, malih izložbi, velikih izložbi, brzih rošada na relaciji između zagrebačke Galerije Nova i koje god već druge međunarodne institucije) umjesto igranja na kartu jednog, reprezentativnog izložbenog/umjetničkog proizvoda, sam je po sebi otvorio stimulativno polje za Kršićevu dizajnersku produkciju, ali i primorao ga na stalno osvježavanje repertoara postupaka, vizualnih referenci, načina rješavanja layouta, izbora tipografskih pisama i sl. Bezbroj letaka, razglednica, brošura, knjiga, kataloga, novinskih izdanja – svemu tome morao je udahnuti auru urgentnosti, progresivnosti, važnosti, dinamičnosti, radikalnosti. Kršićev specifičan osobni i dizajnerski senzibilitet na stol je donio još jedan adut kojeg si WHW, zapravo, nikad nisu mogle priuštiti jer su sebe i svoja nastojanja uvijek shvaćale pomalo previše ozbiljno. Kao što se Kršićev rad zadnjih 15 godina ne može zamisliti bez WHW-a, tako se ni komunikativnost, vidljivost i javni učinak WHW-ovih projekata ne može zamisliti bez DK-ove dizajnerske imaginacije, smisla za humor, elokvencije u baratanju najrazličitijim ikoničkim referencama i odavna prisutnog pop-senzibiliteta koji je uspio efektno animirati i one neprobojnije među WHW-ovim tezama i konceptima (…)
Dejan Kršić rođen je 26.5.1961. u Sarajevu. Diplomirao povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen na odsjeku dizajna vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu u zvanju izvanrednog profesora. U okviru mnogih aktivističkih, kulturnih, teorijskih i kritičkih inicijativa od kraja osamdesetih aktivno učestvovao u projektima konstituiranja i profiliranja NGO i vaninstitucionalne kulturne i medijske scene. Devedesetih godina grafički urednik te glavni urednik dvotjednika/magazina Arkzin, i Arkzinovog izdavačkog projekta Biblioteke Bastard u sklopu kojeg uređuje i oblikuje knjige (B. Buden, D. Ugrešić, Agentur Bilwet, Guy Debord, R. Močnik, S. Žižek, D. Albahari, P. Mlakar…). Od 2000. kao član udruge za vizualnu kulturu Što, kako i za koga/WHW (Nataša Ilić, Ana Dević, Sabina Sabolović, Ivet Ćurlin) surađuje kao koautor, dizajner i autor tekstova na izložbenim, medijskim i izdavačkim projektima lokalnog, regionalnog i međunarodnog karaktera, te na realizaciji izložbenih i diskurzivnih programa Galerije Nova u Zagrebu, za koju oblikuje vizualni identitet, pozivnice, publikacije, plakate i ostale grafičke proizvode. Na poziv organizatora učestvovao na Apexart residency programu, New York, travanj-svibanj 2007. Autor teksta publikacije o Borisu Bućanu, dobitniku nagrade HDD-a za životno djelo (Pogled iskosa – Boris Bućan, HDD, Zagreb 2006 i monografije Mirko Ilić – strip / ilustracija /dizajn / multimedija 1975-2007 (AGM & Profil International, Zagreb 2008. Drugo izmijenjeno izdanje na engleskom jeziku: Mirko Ilić – Fist to Face, Print Books, F+W Media, Inc., New York, 2012.) Jedan od članova kustoskog tima projekta Socijalizam i modernost, MSU, Zagreb, 2011. i uz Ljiljanu Kolešnik, Deana Dudu, Tvrtka Jakovinu i Sandru Križić Roban jedan od autora istoimene knjige (MSU i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012.). Dizajnerski radovi Dejana Kršića objavljeni su u brojnim strukovnim časopisima, godišnjim pregledima dizajna te knjigama. Dobitnik nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva na izložbi 0708, HDD, Zagreb 2008, za najbolji dizajn vizualnih komunikacija u profesionalnoj kategoriji.