Predmeti koji će biti izloženi u Dućanu metafora predstavljaju presjek recentne produkcije Petikata (Stanislav Habjan i Danijel Žeželj), no zajedno istodobno čine i poetično okruženje u kojem se događa interakcija između autora i publike, te u kojem se predmeti sami, kroz komunikaciju i razmjenu, značenjski transformiraju novim pričama. Projekt je u ovom obliku ‘gostujućeg domaćinstva’ izrastao izravno iz suradnje Petikata s pulskim festivalom Sa(n)jam knjige, počevši od dizajniranja specifičnih proizvoda tematski vezanih uz knjige i čitanje. Kolekcija izložaka u međuvremenu je rasla, obuhvaćajući ne samo serijske proizvode, nego i različite posvete, memorabilije, zanimljive nađene objekte, kao i brojne detalje koji svjedoče komunikaciju, prepiske, prijateljstva, slučajne susrete i običnu svakodnevicu.
Dućan metafora, signalizacija
Među artiklima ovog dućana sada su slikovnice, grafičke mape, plakati i dizajnerski proizvodi koje autori ostvaruju zajedno, potom strip albumi i slike Danijela Žeželja, te niz edicija i objekata u oblikovanju Stanislava Habjana kao što su “ponovno napisivi” književni klasici, pisaći stol za totalni nogomet, literarne instalacije, neobični upotrebni predmeti vezani uz pisanje i knjige, izumi i relikvije. Dućan metafora u svakom se novom prostoru u kojem se izlaže iznova transformira, gradeći svoj ambijent u dosluhu s adresom, ali zadržavajući osnovnu ideju broda (dizajn instalacije Hrvoje Đukez), usidrenog u luci na određeno vrijeme.
Dućan metafora u raznim je oblicima dosad predstavljen u Rovinju, Puli, Ljubljani, zagrebačkoj Laubi te prošlog mjeseca u porečkoj Galeriji Zuccato. U HDD galeriju polako uplovljava tijekom vikenda, a moći ćete ga posjetiti od 17. listopada do 6. studenog.
Dućan metafora, postav
Iz predgovora:
Autori koji stoje iza Dućana metafora nikad nisu bili dio mainstreama hrvatskog dizajna, pa ni umjetnosti, ovisno o tome u koji ih se kontekst pokušavalo smjestiti. Na jednoj razini, razlog za to je možda ista grafička i konceptualna upečatljivost koja njihove radove odmah na površini čini prepoznatljivima – Žeželjev crtež, Habjanov dizajn i zajednički imaginarij. Na drugoj, malo dubljoj razini, riječ je o tome da su posrijedi izrazito jake autorske osobnosti, čiji su radovi produžetak njih samih do te mjere da ih je nemoguće razdvojiti, zbog čega djeluju distancirano od svakog kanona (dizajnerskog ili umjetničkog) i svake priče izuzev njihove vlastite. No oni taj svoj ekstrovertirani autorski identitet ne upisuju u artefakte (dizajnerske ili ne) koje proizvode iz taštine ili pretjerane samouvjerenosti, nego iz nekog čudnog oblika odgovornosti prema onome što ostavljaju iza sebe.
Njihov pristup, naime, nije partikularan i ne djeluje od projekta do projekta već se događa kao trajni proces transformacije vlastitog svakodnevnog okruženja, u što pripadaju ne samo stvari iz dnevnog boravka, nego i najdiskretnija komunikacijska gesta, poslovni ili prijateljski odnos i bilo koji oblik razmjene. Na razini odnosa klijent – dizajner, raditi s Habjanom i Žeželjem znači pristati na uzajamnost, povjerenje i ravnopravno presijecanje vaše i njihove priče, vašeg i njihovog svijeta. Serijski predmeti ponuđeni u Dućanu metafora, poput bilježnica iz biblioteke Rewritable Classics, nisu samo dosjetka u kojoj fiktivna naslovnica s imenom nekog književnog klasika kupljeni blok za pisanje čini drukčijim, otkačenijim i time poželjnijim od drugih. Oni su funkcionalni predmeti u kojima je sadržana zamisao “ponovnog ispisivanja klasika”, toliko nemoguća i apsurdna da tijek misli vlasnika predmeta na trenutak izmakne iz ležišta i možda stimulira neku novu ideju.
Dućan metafora, postav
S druge strane, različiti nađeni objekti koje Petikat redizajnira, reinterpretira i ponekad im daje nove funkcije (brodovi-pjesme, paravan-kruna, nekolicina objekata pretvorenih u satove npr.), posljedica su afirmativnog, tankoćutnog i aktivnog odnosa prema životu i svakodnevici. Oni napola fikcionaliziraju stvarnost, zapravo je čineći intenzivnijom, stvarnijom i u nekim naizgled nevažnim segmentima – važnijom. Svaki dobar dizajn čini to isto. Prije nekoliko mjeseci u jednom intervjuu britanski kritičar dizajna Rick Poynor osvrnuo se na to kako je kapitalizam istisnuo senzibilitet za začudno, zagonetno i neobjašnjivo, odnosno za one kvalitete “koje nam daju spoznaje o izuzetnoj naravi naših života”. Potom je zaključio kako ga zanima “dizajn koji predstavlja kompleksniji, nijansiraniji te u konačnici stimulativniji pogled na svijet”. Za ovo nema formule, sigurne procedure ni standarda, ali Petikat otprilike odgovara opisu.
Marko Golub
Iz e-mail prepiske sa Stanislavom Habjanom:
MG: Da li su Petikatovi produkti ujedno i artefakti jednog svjetonazora? I kako bi ga tada opisao?
SH: To bi Danijel bolje odgovorio. Ako i jesu, a možda bi i trebali biti nakon toliko godina, mislim da nije na nama da ih kao takve tumačimo. A kako bih sam opisao taj svjetonazor… ima u Dućanu metafora jedan dječji crtani roman pod naslovom Detektivska priča, autorice Klasje Habjan u dobi od svojih devet godina. To je mali album crvenih korica kojega sam stavio u poseban okvir, rastvorenog na prizoru u kojemu jednooki gusar s mačem prijeti dječaku govoreći: ‘Ti ćeš biti gusar ili ćeš biti hrana ribama!’. Na što taj dječak, vidljivo sretan, mirno odgovara: ‘Nikad neću biti gusar.’ Istina je da obožavam tu stranicu i da je rado vidim kao manifest naše radionice.
(…)
Dućan metafora, postav
MG: Koji je hijerarhijski i značenjski odnos između izloženih multipla, unikatnih i pronađenih predmeta u kolekciji Dućana metafora?
SH: Budući da je u pitanju dućan, postoji neka vrijednosna razlika između artikala napravljenih u određenom broju i tzv. neponovljivosti, ali je nedosljedna, i još između tih kategorija stalno izranjaju prijelazni oblici. Istina je da dosta toga u ambijentu nije za razmjenu, uloga je tih detalja pojasniti veze između onih ostalih ili dodatno oslikati svjetonazor ili ukrasiti prostor, ili su ovdje samo zato da bi se tankoćutni autor osjećao sigurnijim. Ali i taj se odnos stalno mijenja kao što se mijenjaju i naši pogledi na stvari koje smo doveli u vezu prekjučer navečer, a sad je već jutro i kava miriši i sve jedva čeka biti složeno u još bolji odnos. Imao sam priliku u Galeriji Zuccato pogledati ubrzanu snimku svog dnevnog kretanja u prostoru dućana, zgodan kadar iz gornjeg kuta odakle video nadzor hvata sve što se miče. Apsurdni nijemi film chaplinovskog tipa u kojem neki tip s visokom kapom u sumanutom vrzmanju izvrti kilometre unutar iste prostorije, stalno nešto raznoseći i dotjerujući, povremeno malo s ljudima izgestikulira, natoči vino ili promijeni glazbu, ali čim se oni okrenu trka se nastavlja i mislim da ću posuditi od Joška Jureškina onaj trkački mjerač, živo me zanima o kojoj se ustvari kilometraži radi.
(…)
MG: Koliku i kakvu ulogu imaju književnost i muzika u onome što Petikat radi? Dakako, ne mislim na knjige i muziku koju sami radite ili se događa kroz različite aktivnosti i projekte sudionika, nego baš na čitanje i slušanje glazbe.
SH: Dućanu metafora glazba je srce. Prije od vizualnog i literarnog ona odredi prostor kao intimni, da mu boju i toplinu. U glazbu se ulazi kad se ulazi u Dućan, ili bolje reći u pjesmu jer se radi o glasu i riječima koliko i o glazbi, na taj je način i to literatura. A naravno da su to stvari koje nam se i inače vrte pod krovom ili na kotačima, samo je izbor u pitanju. Postoje pjesme koje više od drugih otvaraju čula za riječ i sliku, kao što ima i krasne glazbe uz koju nemaš šanse nešto pročitati. Meni osobno kod svakog rada glazba odgovara osim kod pisanja, ta vrsta koncentracije mi traži tišinu. A najvažnije je ustvari čitanje, ali ne novina naravno. Knjige su ključ za ostat pri sebi, a onda nešto i dati od sebe.
Dućan metafora, detalj postava
Iz tekstova o projektu:
Dućan metafora Stanislava Habjana i Danijela Žeželja nije lako medijski odrediti: riječ je o multimedijalnom, višenamjenskom i interaktivnom ambijentu koji uključuje kontinuirani performans jednog od autora u cijelom periodu trajanja izložbe. Instalacija na prvi pogled podsjeća na svojevrstan working show room što ponajprije nastoji iskazati specifičan vizualni i duhovni svjetonazor autora. Konceptualno je prispodobljena ideji dućana čiji je asortiman sastavljen od brojnih materijalizacija gradbenih elemenata njihova vrijednosna sustava koji u konačnici mogu imati i uporabnu odnosno djelatnu funkciju. Pomnije pak razgledavajući mnoštvo predmeta raspoređenih po podu, stropu, policama i stolovima dućana ustanovljava se načelo njihova razlikovanja: od artikala koje je moguće, dakle, kupiti, no koji su zapravo multipli jer ne samo da su rednim brojem precizno označeni i često u trenutku primopredaje svojeručno potpisani i žigom ovjereni, nego svaki od njih izražava umjetničko stajalište i aktivan odnos prema svojoj eventualnoj namjeni. Dapače, stječe se dojam da je funkcija tog artikla usmjerila autorsko razmišljanje što je, prolazeći kroz izgrađen sustav kreativne proizvodnje, pronašlo apsurdnu (no i dalje primjenjivu i primjerenu) filozofsku (ili poetsku) asocijaciju adekvatno ju dizajnerski oblikujući.
– Boris Greiner, Dućan metafora u Kući Lauba, Triptih, HRT, 21.2.2012.
U razdoblju od mjesec dana, ograđeni djelić Laube postao je radni prostor Stanislava Habjana, u kojem autor izložbe obavlja svoje svakodnevne poslove i komunicira s posjetiteljima, što je zanimljiv princip postava. Radni proces umjetnika i dizajnera se razgolićava i demistificira, a publika na najizravniji način uranja u njegov intimni svijet, svjedočeći transformaciji izložbenog prostora s vlastitim arhitektonskim vrijednostima u sobicu obilježenu vizualnim i verbalnim tragovima dvojice autora. Upravo je sinteza vizualnog i verbalnog ono što obilježava ovu izložbu. Takav se spoj čini prirodnim u duhu dosadašnjeg Habjanovog i Žeželjevog rada, ali ovakva ga cjelovita prezentacija niza njihovih manjih projekata diže na jednu višu razinu, gdje vizualna (i verbalna) estetika jednog ne prevladava nad drugim, te se njihovi prepoznatljivi motivi prožimaju u vrlo dosljednoj, horizontalno strukturiranoj poetskoj stvarnosti, prepunoj simbola građenih i razrađivanih godinama.
– Bojan Krištofić, Razmjena simbola i stvaranje metafora, dizajn.hr, 17.02. 2012.
Dućan metafora, detalj postava
O Petikatu:
Petikat je prostor igre, oblikovanja i kreativne razmjene. Kao umjetnička radionica uknjižen je na Ministarstvu kulture RH g. 2001. Dosad ostvareno uključuje izložbe i akcije, performanse i grafite, knjige i grafičke mape, filmove i dizajnerske proizvode, korisne i nekorisne igračke i izume. Kao studio za grafički dizajn, Petikat oblikuje identitete kulturnih i umjetničkih događanja, obiteljskih i prijateljskih pothvata; plakate i znakove, knjige i kataloge, pisma i koverte, osobne bilježnice i osobite darove. Kao pekar iz filma Fibbonacijev kruh, Petikat slijedi spiralnu krivulju jednaku obliku peciva koje mijesi, peče i dostavlja.
Uz Stanislava Habjana i Danijela Žeželja autorske projekte u okviru Petikata često ostvaruju i Boris Cvjetanović, Boris Greiner, Hrvoje Đukez, Sven Medvešek, Rene Medvešek, Klasja Habjan, Joško Jureškin…
Deplijan Dućan Metafora