Knjiga “Dizajnom, izvan dizajna – Dizajnerske taktike Damira Gamulina” nastajala je paralelno s izložbom te na 116 stranica predstavlja osamnaest odabranih dizajnerskih projekata Damira Gamulina, kako onih nastalih u suautorstvu ili u suradnji s drugim autorima, tako i samostalnih. Knjiga tako obuhvaća projekte prostorne tematike, poput oblikovanja, signalizacije i prostorne grafike hotela Amarin u Rovinju te hostela Goli+-Bosi u Splitu i Forum u Zadru (sa Studiom UP); vizualnog identiteta i prostorne grafike kluba Minus3 (s Anom Grgić i Samuelom Martinom); postava, vizualnog identiteta i signalizacije Memorijalne zbirke Lipa pamti (s Antunom Sevšekom); vizualnih identiteta, plakata i drugih materijala za manifestacije kao što su 29. salon mladih – Salon revolucije, 44. zagrebački salon arhitekture, Critical Upgrade, ZagrebDox i Animafest; vizualnog identiteta i web sjedišta Galerije Miroslav Kraljević; web sjedišta arhitektonskog studija Studio UP; oblikovanja knjiga Place with Limited Premeditation Davida Maljkovića, V_NV 2016 / 1620 umjetničkog tandema Tarwuk, In Time Nicole Hewitt, Modern Times Jacquesa Rancièrea i The Berlage Affair Vedrana Mimice te plakat za predstavu Dan ubojstava u priči o Hamletu prema tekstu Bernard-Marie Koltèsa u režiji Ivice Buljana.
Iz teksta Marka Goluba:
“Unatoč ambivalentnom naslovu koji smo dali ovoj izložbi i samoj knjizi, Dizajnom, izvan dizajna, ne mislim da je išta što Gamba radi zaista izvan. Naprotiv, upravo ta širina razumijevanja, to traženje odgovora na mjestima izvan grida i izvan ekrana, taj krajnje refleksivan pristup stvarima, najbolje pomaže razumjeti što dizajn danas jest. U tom smislu sve ovo bi, barem načelno, trebalo vrijediti za svakog dizajnerskog profesionalca, no Damir Gamulin to si je postavio kao središnju profesionalnu i životnu ambiciju – neprestano se educirati, iznalaziti nove instrumente, nove metode i procedure u dizajnu koje odgovaraju na zahtjeve konteksta, učiti iz svog neposrednog okruženja i iz drugih disciplina te maksimalno sva svoja saznanja investirati u dizajn. Ponekad to znači prekršiti konvencije i nepisana pravila, ignorirati primjere dobre prakse ne bi li se uspostavili primjeri neke bolje ili drugačije prakse, ponekad čak znači odustati od autorske kontrole i prepustiti je sugovorniku, bio taj sugovornik čovjek ili stroj, ali uvijek znači uroniti kontekst, uperiti svjetlo na okruženje koje daje karakter određenom sadržaju, učiniti vidljivima ili reinterpretirati skrivene strukture koje mu daju oblik ili značenje. Razumijevajući dizajn kao suštinski interdisciplinarnu praksu, Gamulin je kroz svoje projekte pokušava maksimalno otvoriti prožimanju s drugim disciplinama. S druge strane, čini se da neprestano ima i potrebu vraćati se na njena počela i konzultirati njenu elementarnu razinu da se ne bi pogubio u konceptualnim ćorsokacima, pa se tako, primjerice, često vraća tipografiji i slovni znak uspostavlja kao glavnu gradbenu česticu koja projektima daje mjeru, dizajneru racionalan oslonac, a korisnicima orijentir.”
U knjizi, kao i na izložbi, istaknuti su ravnopravni suautori, sugovornici i suradnici čiji je rad integralan dio ovih projekata i bez kojih oni ne bi postojali: Lea Pelivan, Toma Plejić, Antun Sevšek, Tina Ivezić, Nenad Vukušić, Igor Presečan, Ivana Žalac, Margita Grubiša, Luka Jelušić, David Maljković, Veronika Radman, Ksenija Diminić, Numen/ForUse, Nicole Hewitt, Vedran Mimica, Jasenko Rasol, Jure Nižić, Petar Milat, Ivana Bago, Antonija Majača, Zlatko Wurzberg, Cie Architekten, Maroje Mrduljaš, Tarwuk, Damir Žižić, Vladimir Mattioni, Ana Škegro, Ivan Rupnik, Ana Šverko, Nives Sertić, Željko Blaće, Nenad Jalšovec, Mislav Ružić, Bruno Babić, Irena Bakić, Jure Živković, Hana Grebenar, Melita Čavlović, Tea Perinčić, Ivo Mileusnić, Vana Gović, Ranko Skansi, Viktor Fabris, Miodrag Gladović, Nikica Klobučar, Hrvoje Radnić, Dejan Gotić, Rikard Blažičko te brojni drugi.
Više o izložbi pročitajte ovdje.
Fotografija: Robert Leš