Izložba Goran Lišnjić: Arhitektura subjekta 1980. – 2020. daje nam po prvi put detaljan uvid u djelovanje intermedijskog umjetnika Gorana Lišnjića (Osijek, 1963.), njegov način razmišljanja i kreativne strategije začete ranih osamdesetih godina i razvijane u različitim oblicima sve do danas. Lišnjićeva autorska produkcija, predstavljena na ovoj izložbi, uključuje xerox grafike, sitotiskane plakate, grafički dizajn, fanzine, oblikovanje knjiga, performans, video radove, autorska glazbena i kompilacijska izdanja, majice, multiple i različite hibridne medijske forme. Iako relativno malo poznat široj javnosti — dijelom zbog djelovanja van velikih kulturnih i kreativnih centara, a dijelom i zbog samoodabrane pozicije anonimnosti, odnosno umnažanja različitih kolektivnih i projektnih identiteta na mjestu izgradnje vlastitog autorskog imena — Lišnjić je tijekom protekla četiri desetljeća bitna povezujuća figura kontinuiteta alternativne scene u Osijeku i svojevrsna spona s drugim, snažnim intermedijskim strujanjima širom regije. Više o samoj izložbi pročitajte ovdje.
Video možete pogledati na ovom linku.
GORAN LIŠNJIĆ (1964., Osijek) 1979. s dvojicom prijatelja osniva prvu punk grupu u Osijeku, Diskretni šarm buržoazije. Zbog prvokativnih koncerata, koji su bili kombinacija perfomansa i glazbe, korištenja unaprijed snimljenih vrpci na nastupima, diaprojekcija i činjenice da je svaki nastup bio najavljen posebno izraenim plakatima na tragu dadaizma i nadrealizma, kritičari grupu opisuju kao avant-punk, post-punk. Uz brojne samostalne nastupe, grupa svira sa tada najvažnijim predstavnicima punka i novog vala (Prljavo Kazalište, Katarina II, Električni Orgazam, Boye, Profi li Profi li, itd.). Godine 1983. Diskretni šarm buržoazije izdaje prvu samizdat kazetu u Osijeku, nakon čega dvojica članova odlaze na služenje vojnog roka. Povratkom članova iz JNA, grupa je odsvirala još nekoliko koncerata i polovinom 1984. prestaje sa radom.
Lišnjić 1985. započinje rad na multimedijalnom projektu Metropolie Trans. Projekt osim glazbe uključuje rad na fanzinima, video artu, grafici, manifestima. Godine 1986. čak i Radio Osijek, tada bastion konzervatizma, pušta prve potpuno elektronske snimke Metropolie Transa. Godine 1988. u sklopu fanzina Sestra Wazelin izdaje sada već kultnu kazetnu kompilaciju The Cassette Played Poptones koja osim Metropolie Transa, sadrži snimke projekata NEP/Nova Evropa (Zagreb), Autopsia (Ruma/Prag) i Padot na Vizantija (Skopje). Metropolie Trans izlaže na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu i Rijeci. Godine 2010. i 2013. slovenski izdavač Monofonika objavljuje snimke Metropolie Transa na dvije LP ploče iz serije Ex Yu Electronica.
Godine 1990. Lišnjić počinje s radom na projektu Nowy LEF. Nowy LEF 1991. izdaje kazetu pod nazivom Financial Capital. Fear of Silence za osječku diskografsku kuću Plavi Pilot. Iste godine planirani perfomans i zvučna instalacija pod nazivom Sjekire, kojoti i beskonačne vrpce na manifestaciji Post Eurokaz u sklopu Osječkog ljeta mladih, otkazan je zbog početka rata u Osijeku. Godine 1992. Projekt Nowy LEF mijenja ime u Lebensformer i usprkos ratu uspijeva organizirati svoju prvu izložbu grafičkih radova pod nazivom Lebensformer 1992–2002. Godine 1994. radi svoju prvu veću izložbu u galeriji osječkog SKUC-a, koja uključuje istoimeni perfomans, nove manifeste, fanzine i audio/video radove. Nakon sat vremena od otvaranja izložbe, tijekom davanja intervjua za Slavonsku televiziju, publika ubrzano napušta izložbu zbog početka granatiranja grada. Iste godine Lebensformer izvodi akciju postavljajnja spomen ploče na kino Royal povodom 72 godišnjice dadaističke matineje održane u istom prostoru 20. 8. 1922., pod nazivom Attack on Fine Arts — First Detonation. Lebensformer izlaže na samostalnim i grupnim izložbama u Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Düsseldorfu. Godine 1999. Lebensformer prestaje sa radom.
Godine 2000. Lišnjić započinje rad na multimedijalnom projektu Re:form (Re:form Media, United Media of Re:form). Re:form je kao projekt obilježen autorovim naglim padom interesa za suvremenu umjetnost i pojačanom dozom hedonizma. Cijela produkcija u sklopu projekta Re:form premješta se u cyber-prostor, na digitalnu mrežu i slične medije i najbolje se može opisati, nikada publiciranim manifestom pod nazivom Dilettanten, erhebt euch gegen die Kunst / Dilettantes, revolt against Art. U sklopu projekta postojala je glazbena emisija Sretne nove uši na Slavonskom radiju. Također su tu i tri glazbena projekta: Stereo Virus Kollektive, Dada Jazz i Sonic Spray. Re:form je u svojim različitim oblicima izlagao na 21. Slavonskom biennalu u Osijeku 2008., Taipei Biennialu 2008. i Anti Design Festivalu u Londonu 2010.