Dizajn elektronskih medija

Dizajn elektronskih medija obuhvaća dizajn sučelja (interface design), web dizajn, interaktivne CD-ROM-ove, kompjutorske aplikacije, virtualne informacijske prostore, interaktivnu televiziju, dizajn novih “inteligentnih” elektroničkih proizvoda i njihovih sučelja, te dizajn novih komunikacijskih tehnologija. Važno je napomenuti da je riječ o relativno novom području dizajna koje je u neprestanom razvoju.

Piše: IAN BORČIĆ

Danas je dobar dizajn novih medija neophodan jer živimo u svijetu pretrpanom informacijama, u kojem sve teže savladavamo nove nadolazeće tehnologije koje se razvijaju sve većom brzinom. Elektronski mediji, u svim svojim raznovrsnim oblicima, sve su više prisutni u našim domovima, na našim radnim mjestima, učilištima, ustanovama i institucijama. Postali su jednostavno svakodnevica. Dobro dizajnirani imaju potencijal da naš život učine produktivnijim, organiziranijim, lakšim i zabavnijim. Dobar dizajn elektronskih medija može rezultirati bolje organiziranim i povezanijim zajednicama, kako lokalno tako i globalno. Nasuprot tome, njihov loš dizajn može nam život učiniti neproduktivnijim, neorganiziranijim, težim, pa čak i frustrirajućim. Loš dizajn elektronskih medija može u nama stvoriti negativnu percepciju moderne tehnologije uopće.

Kao najrevolucionarniji od svih elektronskih medija možemo izdvojiti Internet, i to iz razloga što je imao i još uvijek ima najviše utjecaja na način kako danas komuniciramo. Internet se u mnogočemu razlikuje od tradicionalnih, starih medija. Dok dizajnirani materijali koje smo jednom relativno skupo otisnuli ostaju uvijek isti i ne možemo ih više mijenjati, dizajnirane informacije i stvari distribuirane putem Interneta dostupne su svakome bez obzira gdje se nalazi, i to daleko jeftinije, a sadržaj web stranica može se neprestano mijenjati i aktualizirati u bilo kojem trenutku i uz trenutačnu dostupnost svakom korisniku. Kako će u bliskoj budućnosti sve više i više ljudi pristupati Internetu pomoću raznovrsnih ručnih računala, mobilnih telefona ili računala ugrađenih u razne druge predmete svakodnevne uporabe, Internet Êe dobiti još jednu, potpuno novu dimenziju u komunikaciji među ljudima.

Ubrzani razvoj novih tehnologija otvara nam nove mogućnosti promišljanja postojećih medija kako bismo ta iskustva koristili za kreaciju novih oblika komunikacije. Dizajner koji se bavi novim medijima treba razumjeti mogućnosti i ograničenja medija unutar kojih djeluje. Onaj koji se bavi oblikovanjem web stranica, koje su izravno prenošenje tiskanoga grafičkog materijala na Internet, zasigurno neće uspjeti stvoriti dizajn koji uspješno komunicira i daje neke nove oblikovne vrijednosti. Ono što funkcionira u tisku može se, istini za volju, doslovno prenijeti u medij weba, no bilo bi stvarno šteta zaustaviti se samo na tome. Takav čin pri oblikovanju znači samo jedno: propustiti velike mogućnosti koje medij Interneta nudi. Elektronski mediji nisu prijevod starih medija u novi medij. Oni su novi medij. Od starih medija uvijek možemo puno naučiti, ali u radu na novim medijima trebali bismo neprestano težiti definiranju novih oblika komunikacije koji su prilagođeni novom vremenu i prostoru u kojem živimo.

Mnoge marketinške agencije i javne institucije danas još uvijek pristupaju Internetu kao tradicionalnombroadcasting mediju, drugim riječima kao komunikaciji s korisnicima na jednosmjernoj frekvenciji. Na frekvenciji na kojoj neprestano nešto poručuju i govore, te na kojoj gotovo nikada ne znaju kada i kako ih oni s druge strane doživljavaju. Internet nije isto što i novine ili TV. Internet je interaktivan medij. Novine i TV pasivni su mediji. TV gledatelj upija ono što mu se nudi, a nema ni puno izbora utjecati na program ili vrijeme njegova emitiranja. TV korporacije svoju publiku mogu bombardirati reklamama i nerelevantnim sadržajima, a njihovi gledatelji to ili mogu prihvatiti ili ugasiti prijamnik. Internet funkcionira na potpuno drugačiji način. Na Internetu sami odlučujemo o sadržaju koji nas zanima, kao i o vremenu kada ga želimo. Svoj izbor temeljimo na vlastitom interesu i sadržaju od osobne nam važnosti. Kad korisnik posjeti web stranicu koja ga bombardira neželjenim i neočekivanim reklamama, on će ju napustiti i potražiti neku drugu koja mu nudi zadovoljenje njegovih osnovnih interesa. Ta činjenica traži od dizajnera temeljitu promjenu načina promišljanja u pristupu dizajniranja za web. Ako nam je cilj dizajnirati uspješne web stranice, trebamo ih izgraditi tako da prvenstveno zadovoljavaju potrebe i interese krajnjeg korisnika.

Ako naš prvi korak u pripremi oblikovanja započne analizom onih kojima su te web stranice namijenjene, Internet može biti moćan kanal za komunikaciju s korisnicima, s javnošću i s potrošačima, kako za poslovni i javni sektor tako i za cijelu zajednicu. U tom pripremnom procesu potrebno je definirati njihov segment, navike i ponašanje, njihove namjere, ciljeve i motivacije, njihove ideale i potrebe. Sve te pomne analize najbolje je potom spojiti u integralnu cjelinu sa željama i potrebama onih koji poruku namjeravaju odaslati, kako bi što uspješnije mogli koncipirati strategiju koja će zadovoljiti obje strane.

Upravo će nam takva strategija pomoći razraditi relevantni sadržaj koji će rezultirati poželjnim i zadovoljavajućim interaktivnim iskustvom i kvalitetom koja će imati potencijal da privuče i zadrži pozornost krajnjeg korisnika na dotičnoj web stranici puno više od jednog posjeta.

Drugim riječima, web dizajner mora se već od samog početka projekta vrlo aktivno angažirati na proučavanju i upoznavanju svih onih svojstava krajnjeg korisnika koja su relevantna za njegovu reakciju na ono što će mu biti ponuđeno kao proizvod ili kao ideja. Sve, ama baš sve u krajnjoj instanci ovisit će o jednoj takvoj kvalitetnoj prosudbi. Najčešći uspjesi dobre komunikacije na webu ne skrivaju se iza rezultata klasičnih tržišnih ili sličnih istraživanja, već onoga što većina ljudi vrlo dobro skriva na jednoj dubljoj osobnoj i emotivnoj bazi.

Pripreme za dizajn web stranica iz tog razloga nisu jednostavne. Web dizajner sa senzibilitetom orijentiranim na krajnjeg korisnika Êe morati dosta svoga vremena utrošiti u analizu i pripremu projekta, kako bi što uspješnije i što dinamičnije uspio prilagoditi svoj dizajn svim promjenjivostima i nestalnostima korisničkih potreba, ali i uvjetima na tržištu i u društvu.

Web dizajneri su ti koji oblikuju sredstva i interakcije za takve akcije. Oni osmišljavaju, određuju i posreduju u svemu što se na Internetu zbiva između između ljudi i ideja, između ljudi i proizvoda. Ta sredstva su ideje, elementi, konstrukcije i dijalozi koje vidimo, dodirujemo, čitamo ili čujemo u svojim odnosima s ljudima, proizvodima i okolinom. Baš kao i svaki drugi dobar dizajn, dobar web dizajn određuje našu percepciju o nekoj organizaciji ili o nekome proizvodu. Dobar web dizajn pomaže dobrim idejama i dobrim proizvodima da postanu nečiji doživljaj. U očima krajnjeg korisnika taj doživljaj je sve. Dobar web dizajn mora stoga biti prvenstveno korisnički usmjeren dizajn predmeta i sustava koje u sebi objedinjuje. Osim grafičkog dizajna, uključuje i dizajn strategije sadržaja, dizajn interaktivnog sučelja i dizajn emotivnih doživljaja.

Dobar web dizajn zahtijeva poznavanje arhitekture informatičkoga virtualnog prostora i barem osnovno znanje programiranja. Mnogi dizajneri misle da je programiranje nekreativan posao i da im ono nije potrebno da bi uspješno dizajnirali web stranice. Mislim da je to pogrešno. Nerazumijevanje tehničkih aspekata web dizajna i Interneta znači samo jedno: takav dizajner neće znati na najbolji način iskoristiti sve potencijale i mogućnosti medija.

Iako nam Internet i nove tehnologije nude mogućnosti kakve u tisku nismo imali, potrebno je reći da u dizajnu za web još uvijek postoje mnoga ograničenja. Za razliku od tiska, pri kojem dizajner ima potpunu kontrolu nad finalnim proizvodom i njegovim izgledom čime je postignut gotovo identičan efekt kod korisnika, dizajnirani proizvod za web nalazit će se na ekranima različitih veličina i rezolucija, najrazličitijih kalibracija, u različitim pretraživačima i na različitim kompjutorskim platformama. Pored toga, izbor tipografije na Internetu je još uvijek ograničen, a umjesto fotografija visoke rezolucije i kvalitete moramo koristiti komprimirane fotografije niskih rezolucija, pomno odabrane boje razlikuju se manje ili više ovisno o tipu ekrana ili kompjutorskoj platformi na kojoj korisnik gleda naše web stranice, što su samo neki od razloga frustracije mnogih tradicionalnih grafičkih dizajnera koji prvi put dođu u kontakt s webom. O svim tim stvarima dizajneri web stranica moraju voditi računa već u ranim fazama pripremanja projekta. Zbog sve svoje kompleksnosti oblikovanje na webu često zahtijeva timski rad, pogotovo kod većih projekata. Web dizajner često surađuje s nizom stručnjaka koji svaki posebno rješavaju pojedine segmente web stranice.

Dobro koncipirane i dizajnirane web stranice i interaktivne aplikacije pomažu poduzetnicima poslovati profitabilnije i konkurentnije te im omogućuju neposredniji i potpuniji pregled poslovnih operacija i korisničkih aktivnosti. Interne elektronske mreže poput intraneta ili extraneta od velike su pomoći poduzećima i organizacijama da pomoću self management alata i interaktivnih aplikacija povećaju svoju produktivnost i poboljšaju organizaciju i komunikaciju na unutarnjem planu. Na takav način efikasnije surađuju i sa svojim poslovnim partnerima. Internet omogućuje personalizaciju komunikacije s korisnikom, te osigurava da željena poruka dopre izravno do prave publike. Također omogućuje razvoj smislenog dijaloga tijekom vremena te produbljivanje odnosa s korisnikom ili potrošačem svakom sljedećom interakcijom. Ovakav pristup, koji je krajnje korisnički usmjeren, postavlja korisnikove potrebe u centar svake kampanje i svakog rješenja. Što ćemo bolje i što šire poznavati korisničke interakcije i hirovita pravila Interneta, to su nam veće šanse da ćemo uspjeti stvoriti još veće, istinski nove vrijednosti komunikacije kakve su rijetko bile moguće putem tradicionalnih, starih medija.