Izložba grafičke dizajnerice Goge Golik „Naša borba za ljudska prava“ svojevrsna je retrospektiva njenog 20-godišnjeg dizajnerskog rada specifično na projektima koji su se kretali unutar spektra tema kao što su promicanje rodne ravnopravnosti, borba protiv obiteljskog nasilja, emancipacija, edukacija o ljudskim pravima i slično. Većina tih projekata realizirana je u suradnji s udrugom B.a.B.e., ali dio ih je nastao i u suradnji s drugim, mahom vrlo usko srodnim inicijativama i organizacijama kao što su Kuća ljudskih prava, Zaklada Solidarna i inicijativa SpasiMe. U skladu s njihovim zagovaračkim, aktivističkim i edukacijskim karakterom, riječ je gotovo mahom o projektima vrlo intenzivne, gotovo uznemirujuće komunikacijske snage, i bez obzira je li riječ o plakatima, publikacijama, kampanjama i slično, ovo su takvi projekti u kojima dizajn vizualnih komunikacija nije samo u ulozi informiranja o nekom sadržaju, nego su oni vrlo često utjelovljenje istog tog sadržaja – drugim riječima, sam plakat, knjiga ili kampanja jest akcija, konfrontacija, intervencija u javni prostor i u javni diskurs. To su radovi koji nas ne ostavljaju ravnodušnima, koji nas provociraju i razbuđuju, uvijek nas iznova podsjećajući kako borba za (rodnu) ravnopravnost, borba za ljudska prava i slično, nikada nije izborena nego je iza naših kućnih pragova, u našim medijima i institucijama, sustavno ukorijenjena neravnopravnost i obespravljenost.

S izložbe “Goga Golik: Naša borba za ljudska prava”, HDD galerija, veljača – ožujak 2022.

Ovdje je važno naglasiti kako Goga Golik kao dizajnerica iza sebe ima opsežan portfolio koji dotiče sasvim drukčija područja od onih naznačenih ovom izložbom, u rasponu od produkt dizajna, preko oblikovanja ambalaže proizvoda široke potrošnje, pa sve do oglašavanja – riječ je dizajnerici s dvodesetljetnim agencijskim iskustvom (Bruketa&Žinić, Imago, Futura DDB, Nukleus, itd.) koje traje i danas, a ne o autorici koja je svoj profesionalni dizajnerski put pronašla isključivo u kontekstu aktivizmu i okrilju organizacija civilnog društva. Njena pozicija tim je više zanimljiva, jer i u aktivističkim i komercijalnim agencijskim radovima samosvjesno koristi manje ili više isti jezik, ali njime govori sasvim različite stvari. Oglašivačke i marketinške kampanje  vrlo, vrlo često igraju na kartu rodnih stereotipova, etabliranih društvenih normativa, objektivizacije ženskog lika i tradicionalističkih ideja o obitelji, a u aktivističkom dizajnu Goge Golik sve ovo nalazimo filtrirano kroz različite oblike parodije i subverzije.

16 dana aktivizma: Zašto ih nema među nama, Ženska mreža Hrvatske / B.a.B.e., 2003.

Plakati prvih kampanja iz 2003. i 2005. godine nastale su u sklopu projekta 15 dana aktivizma, i dijele istu, grubu dokumentarističku estetiku i sličan koncept. Prvi, pod sloganom Zašto ih nema među nama? (2003.) temeljen je na fotografiji iz gradske gužve u negativu, iz koje su izrezane siluete nekoliko slučajno odabranih žena, a u gornjem dijelu plakata otisnuti su necenzurirani isječci iz novinskih crnih kronika u kojima se izvještavalo o ženama ubijenim od strane svojih supruga i partnera. Sama kampanja odvijala se u javnom prostoru i osim plakata uključivala je i siluete u stvarnim dimenzijama, jasno sugerirajući kako su ovakvi zločini zaista svuda oko nas i kako je bilo tko u našoj neposrednoj okolici, žene koje smo možda sretali na ulici, mogao biti žrtva bračnog nasilja.

16 dana aktivizma: Silovana, B.a.B.e., 2005.

Plakati kampanje Silovana (2005.) slijede slično načelo, no zadiru dublje u problem, adresirajući ovog puta ne samo žrtve, nego, putem isječaka iz često sramotnih sudskih presuda, i sistemsku ukorijenjenost zločina. U sklopu kampanje na zagrebačkom Cvjetnom trgu izlagani su i stalci s istim sadržajem, uz predmete koji simuliraju stvarno mjesto zločina, a građani su mogli dopisivati svoje komentare na presude.

Plakat projekta Protiv stereotipa i diskriminacije žena – Seksualni zločini u RH, fotografija: Domagoj Kunić, copywriterica: Kitica Kekić, nastalo u sklopu agencije Bruketa&Žinić, B.a.B.e. 2009

Plakat Silovana! (dizajniran u sklopu agencije Bruketa&Žinić 2009.) jedan je od najdramatičnijih upravo zbog svoje marketinške estetike, bliske stock fotografijama kakve se koriste, primjerice, za oglašavanje osiguravateljskih tvrtki, ili pak naslovnicama tiražnih trač magazina koji nam predstavljaju bračnu idilu slavnih i poznatih. „Idiličan“ prizor kakav smo vidjeli bezbroj puta izokrenut je u svoje naličje: muški protagonist (poznati glumac, Miran Kurspahić) čudno se kesi, djeca nose neuvjerljive osmijehe na licima, a umjesto žene na plakatu je lutka na napuhavanje. Tema je i ovog puta silovanje, ali rakurs je premješten na čitav set duboko ukorijenjenih predrasuda ne samo o silovanju, nego i bračnim ulogama i tzv. „dužnostima“ koje stvaraju atmosferu u kojoj se zločin tolerira, a žrtve ušutkavaju i same, paradoksalno, preuzimaju krivnju za zločin na sebe.

Neću da me i država siluje, copywriterica: Kitica Kekić, nastalo u sklopu agencije Bruketa&Žinić, B.a.B.e. 2009-2010

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama B.a.B.e 2010. godine pokreću i akciju Neću da me i država siluje! (i web portal www.silovanje.org), koja slijedi isti vizualni identitet. Godinu dana kasnije, Goga Golik (u sklopu studija Norma International) dizajnira i logo, odnosno cjeloviti vizualni identitet udruge B.a.B.e., elegantan i stylish, ali s aktivističkim obratom.

Fond za hitnu pomoć žrtvama nasilja #spasime, Inicijativa SpasiMe i Zaklada Solidarna, 2019.

Dizajn Goge Golik upravo je najefektniji ondje gdje su mimikrija nečeg drugog, primjerice u promotivnim materijalima za Fond za hitnu pomoć žrtvama nasilja #spasime (Inicijativa SpasiMe i Zaklada Solidarna, 2019.), koji imitiraju prodajne oglase – predmeti kao što su stari bicikl, kućanska vrata i stubište, „reklamirani“ su kao lažno optuženi za obiteljsko nasilje, aludirajući naravno na situacije u kojima se ozljede od premlaćivanja karakteristično pripisuju slučajnim nezgodama i na taj način skrivaju.

Sajam kreativnih ideja, plakati, B.a.B.e (uz Legalinu iz Gračaca i Mladi u EU iz Šibenika), 2014.

Goga Golik ima širok dizajnerski vokabular, služi se različitim sredstvima, ovisno o karakteru i potrebama samog projekta, pa su tako tiskani materijali za akciju Usudi se, pokreni, zaposli sebe (Sajam kreativnih ideja, B.a.B.e., Legalina, Mladi u EU, 2014.) u cijelosti bazirani na vektorskoj ilustraciji koja prikazuje imaginarne, hibridne naprave i invencije koje simboliziraju inovativne poduzetničke poduhvate potencijalnih korisnika i korisnica ovog projekta.

Superjunaci u kućnoj akciji, kalendar B.a.B.e. 2006.

Godine 2006. i 2007. udruga B.a.B.e. izbacuje dva kalendara koji su do danas postali pravi mali kolekcionarski objekti, a oba se, na iznimno duhovit način, bave pitanjem spolne diskriminacije. Prvi, Superjunaci u kućnoj akciji zapravo je parodija dječačkih muških fantazija, gdje stripovski i filmski junaci (i antijunaci) svoje junaštvo ovog puta iskazuju peglanjem, pranjem rublja, čišćenjem prašine, općenito radom u kući. Tema je podcrtana jezgrovitim tekstom koji iznosi neke statistike o zastupljenosti muškaraca i žena, s jedne strane na rukovodećim pozicijama, a s druge na svakodnevnim kućanskim poslovima. Svaki list kalendara ima i vrckave stripovske naslove (npr. Tragom neuhvatljivih grinja, U zasjedi masnih tanjura, Povratak crne prašine), a ako pažljivije pogledate i logotipovi pojedinih junaka (Zagor, Batman, Superman) su transformirani u skladu sa svojim kućanskim zadacima.

Stranica iz kalendara B.a.B.e. 2007.

Drugi (2007.) je pak izokrenuta verzija etno motiva tzv. zidnjaka (vezene krpe poznate i kao kuvarice), koji su tradicionalno širom Europe u stihu reproducirali slogane o svakodnevnim obiteljskim navikama, mudrostima i običajima, a skupa s njima često i iste stereotipe o rodnim ulogama. Slično kao i u prethodnom kalendaru, i ovdje je muškarcima dana prilika da participiraju u rodnoj ravnopravnosti.

Što znamo o ekonomskom nasilju nad ženama, B.a.B.e., 2013.

Kad vidim neke od knjiga koje je oblikovala za B.a.b.e. i druge organizacije civilnog društva ne mogu se ne prisjetiti jednog biografskog podatka, naime Goga Golik je diplomirala na smjeru produkt dizajna Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Slično kao i u slučaju nekoliko drugih dizajnerica s takvim zaleđem (Dora Bilić i Tina Mueller, Ivana Vučić i dr.), ona te knjige promišlja prvenstveno kao trodimenzionalne objekte: knjiga oblikovana kao radijski prijemnik (Izolacija ili integracija, B.a.B.e. i Kuća ljudskih prava, 2011.), ili knjiga kao svežanj novčanica (Što znamo o ekonomskom nasilju nad ženama, B.a.B.e., 2013.).

Izolacija ili integracija, oblikovanje knjige, nastalo u sklopu studija Norma International B.a.B.e. i Kuća ljudskih prava, 2011.

Sam prijelom, i ilustracije ondje gdje ih ima, je potom najčešće dosljedan zadatom konceptu, pa tako kada izvadite Izolaciju ili integraciju iz njenog ovitka-kutije, gledate nešto nalik tehničkom priručniku ili uputama za upotrebu. Dva, različito oblikovana, izdanja knjige Put do vlastitog pogleda Sanje Sarnavke izašla u razmaku od nekoliko godina, potvrđuju ne samo ovaj način razmišljanja, nego i potrebu da se ono aktualizira u odnosu na (medijski) kontekst. Dok je 2006. naslovnica knjige oblikovana u formi televizijskog testnog ekrana za kalibraciju boja, referirajući se, naravno, na tada još uvijek najutjecajniji masovni medij, izdanje iz 2010. oslanja se na grafički izgled web preglednika, adresirajući radikalnu promjenu paradigme.

Sanja Sarnavka – Put do vlastitog pogleda, naslovnica knjige, 2006.

Budući da mnoga od ovih izdanja sadržajno pripadaju suhoparnom „žanru“ projektnih izvještaja, odnosno zbornika tekstova i autorskih priloga, dizajn je usmjeren je prema tome da njihov sadržaj učini opipljivijim, atraktivnijim, odnosno da ga efektno sažme u jednu, odmah čitljivu vizualnu metaforu. Dizajn Goge Golik općenito nam ukazuje na neodvojivost forme i sadržaja, govori nam o načinima na koje je naša vizualna kultura isprepletena s našim društvom i našim svakodnevnim životima. Daje nam dobar primjer kako malim koracima, pažljivim zapažanjima, jasnom i jezgrovitom vizualnom komunikacijom dizajner može biti sudionik borbe da se naše okruženje učini ravnopravnijim, kvalitetnijim i boljim, ali i koliko je u toj borbi dragocjeno, čak presudno, odgojiti građane da isto to okruženje čitaju kritičkim očima.