Nakon dvije godine pauze, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu nastavlja s praksom održavanja godišnje završne modne revije. Iznimno, ove akademske godine DIPMOD prikazuje kolekcije dviju generacija diplomanata modnog dizajna pri čemu oznakom _6_7 apostrofiramo činjenicu dvogodišnjeg izbivanja s modne scene te potrebu nadoknađivanja propuštenog tijekom covid-19 perioda.
DIPMOD_6_7 predstavlja izbor modnih kolekcija sedmero studenata čije su završne godine akademskog obrazovanja obilježene turbulentnim promjenama, produkcijskim izazovima i stvaranjem u digitalnom okruženju. Riječ je o „modnoj traumi“ kroz koju je prošao modni sustav u cjelini pri čemu nije ostao pošteđen niti sustav modnog obrazovanja. Iako je moda samoreferentna i često koristi elemente odijevanja iz prošlosti, čini se da se postojeća modna trauma preslikava na konceptualne obrasce modnih kolekcija te nemali broj dizajnera usmjerava fokus istraživanja u dekade iza nas kao romantičnu referencu nekog boljeg vremena.
Tendenciju problematiziranja našeg odnosa s prošlošću pronalazimo i u dvije kolekcije predstavljene na ovogodišnjem DIPMODU. Tako Matea Ribičić diplomsku kolekciju 50s’Athleisure koncipira na prepoznatljivim modnim obrascima ženskog odijevanja 1950-ih godina. Odjevni stil 1950-ih hibridizira estetskim elementima preuzetim iz sportske odjeće pri čemu je posebno apostrofiran odjevni predmet hoodie. Pažljivo promišljajući kolorit, tekstilije i estetska obilježja naizgled suprotstavljenih formi odijevanja, dizajnerica oblikuje kolekciju elegantne odjeće dominantno sportskog predznaka.
Na pogledu u prošlost temelji se i diplomska kolekcija MAx2 Jelene Geštakovski. Proučavanje modne siluete 1980-ih dizajnerica temelji na istraživanju odjevnih obrazaca svoje majke unoseći u kolekciju naglašen osobni pristup oblikovanju odjevnih silueta. Estetski obrazac gradi na fotografijama iz obiteljskih albuma, usmenim predajama i vlastitom sjećanju u kojem je zabilježen kolorit kućnog ogrtača, tekstura imitacije devine dlake ili pak raskoš lažnog biserja. Kolekcija MAx2 Jelene Geštakovski intimistički je hommage majci, ali istovremeno i autorski jak komentar estetike lažnog sjaja 1980-ih.
Mihaela Brajković koncipira diplomsku kolekciju CPR/9674/MCT na jednostavnoj, gotovo geometrijski čistoj formi Mao odijela. Ikonički antimodni odjevni predmet provlači kroz prizmu pop kulture Zapada, slikarstvo Andy Warhola i skulpturalni opus kineskog umjetnika Sui Jiangua. Dizajnerica pomodnjavanje Mao odijela tumači predimenzioniranim formama odjevnih predmeta, intenzivnim koloritom koji dodatno naglašava impregnacijom materijala acetatnim silikonom pretvarajući odjevnu siluetu u monumentalnu skulpturalnu formu.
Diplomska kolekcija Blubači Josipe Fostač progovara o fenomenu „plemenske“ pripadnosti. Slaveni i Bad Blue Boysi odabrane su skupine u kojima dizajnerica prepoznaje zajednice s karakteristikama čopora i grupnog identiteta. Ideju grupnog identiteta Josipa Fostač hibridizira i kritički sagledava redizajniranjem navijačkih i staroslavenskih simbola i odjevnih predmeta oblikujući suvremenu modnu kolekciju dominantno maskulinog karaktera.
Ana Krgović u diplomskoj kolekciji The Invisible Path progovara o sudaru kultura kao posljedici migracijskih tokova između afričkog i europskog kontinenta. U šest odjevnih kombinacija koloristički intenzivnog tekstilnog uzorka izmjenjuju se motivi preuzeti iz afričke kulture odijevanja uklopljeni u modu zapadnoeuropske urbane kulture. Upotrebom vodootpornih tekstilija te simboličnim krugom asocijativno povezanim s pojmom stalnog kretanja i metaforom pojasa za spašavanje, kolekcija The Invisible Path postaje apel za spas na najsmrtonosnijoj migracijskoj ruti u Sredozemnom moru.
Apel za spas iščitavamo i u kolekciji Nautilus Nike Vrbice. U oblikovanju odjeće dizajnerica koristi bogatstvo oblika, boja i tekstura podmorskog svijeta kako bi odaslala apel za njegovo očuvanje. Tendencija zaštite vidljiva je i u ponovnoj upotrebi starih tekstilija te tretiranju istih postupcima destrukcije i prirodnim bojilima usmjeravajući kolekciju u smjeru slow fashion filozofije.
Dominik Brandibur diplomsku kolekciju Polari temelji na bogatstvu i kombinatorici elemenata neverbalne komunikacije unutar LBGT zajednice. Kolekcija Polari svojevrsna je neverbalna vremenska crta na kojoj pomoću izdvojenih odjevnih predmeta i modnih detalja pratimo transformaciju LBGT komunikacije. Tako u kolekciji možemo vidjeti reinterpretirane londonske lila košulje iz 1920-ih, šarene bandane za koje dizajner oblikuje vlastiti uzorak i Grindr emotikone. Zbog bogatstva povijesnog podražaja kojeg dizajner hibridizira, kolekcija Polari živopisno je mjesto susreta rodno fluidnih odjevnih predmeta, lezbijskog dendizma 19. stoljeća, maskulinih identiteta i istreniranog tijela homoseksualaca 21. stoljeća. Zbog neizmjerne ustrajnosti i gorljivosti u pristupu modnom dizajnu koje su do sad pokazali, a istovremeno sagledavajući sve izazove koji su pred njih stavljeni i koji ih još čekaju, ove mlade modne dizajnere slobodno možemo nazvati modnom divizijom dizajnera nove generacije koju treba najozbiljnije shvatiti.
Art direktorica: Jasminka Končić
Asistenti art direktorice: Nives Bošnjak, Duje Kodžoman
Stručni žiri: Romano Decker, Jasminka Končić, Franjo Matković, Martina Vrdoljak Ranilović, Tena Zovak