Slideshow je video-kolaž sastavljen od nekoliko stotina animiranih gifova i statičnih vizuala inspiriranih masovnom i popularnom kulturom. Njihovi autori su anonimni fanovi s interneta, koji TV serije, filmove, reality showove, glazbene spotove i druge komade potrošne zabave svakodnevno opsesivno rastavljaju, reinterpretiraju i izmiču iz konteksta. Same te serije, spotovi i filmovi su pak rezultat dugotrajnog i očitog recikliranja trendova i elemenata popularne kulture, koje potom sastavljamo u novo djelo, ready-made sastavljen od manjih ready-madeova, svojevrsnu ‘kopiju kopije kopije’. U konačnici, sastavni dijelovi Slideshowa u potpunosti su izvan svojeg početnog okruženja – u galerijskom prostoru gdje ćemo na njih gledati na posve nov način.
Projekcija se može pogledati u Noći muzeja 25. siječnja od 18:00 do 01:00.
Iz razgovora s autorima:
Koji je razlog da se animacije i vizuali koje ste pronašli izdvoje iz svog izvornog okruženja i prikažu u onom galerijskom?
Animiranim gifovima s interneta ne pridaje se nikakva umjetnička vrijednost: to su uratci anonimnih fanova koji se najčešće smatraju razbibrigom ili zaluđenošću. Teško je prozvati ‘umjetnošću’ nešto što pred svojim računalima proizvode anonimni fanovi TV-serija, ali u njihovom radu mogu se primijetiti gotovo pop-artističke metode. Oni postojeće ready-made elemente dekonstruiraju, sakupljaju, obrađuju, izmještaju iz konteksta, kombiniraju, te objavljuju u drugom mediju, a lančanim umnažanjem i ponovnim objavljivanjima (reblogging), ti vizuali dosežu ogromne publike i stvaraju određen kulturni utjecaj.
Uobličavanje u prepoznatljiv umjetnički oblik video-kolaža i smještanje u standardno mjesto odvijanja umjetnosti (galeriju) koristimo kao svojevrstan trik kojim animiranim gifovima dodjeljujemo umjetničku vrijednost koju smatramo da zaslužuju.
Bitna karakteristika materijala koje koristite, a i same kulture kojoj pripadaju, je to da je gotovo nemoguće izdvojiti autore, kao ni jednoznačno trasirati put od izvorne vizualne reference kroz njena recikliranja. Samim tim, vaš pokušaj da ih fiksirate potpisima kao da je riječ o muzejskim artefaktima u tom je smislu prilično apsurdan. Što u tom smislu vidite kao rezultat? Što se kroz njihovu rekontekstualizaciju može naučiti o ovom fenomenu, a što o našem vlastitom poimanju ideja kao što su autorstvo, autentičnost, originalnost itd?
Svaki pojedinačni dio ‘Slideshowa’ ima jasno odrediv izvor u popularnoj kulturi i manje jasan izvor na internetu. Naznačavanjem njihovog porijekla (serija, filmova, spotova itd.), stvara se djelomična slika zeitgeista popularne kulture u danom trenutku. Naznačavanjem, pak, izvora animacija s interneta, pokušavamo njihovim autorima odati priznanje barem na simboličan način, jer je zbog same prirode medija autorstvo često nemoguće točno odrediti.
Zbog te nemogućnosti kontroliranja autorstva i mutiranja gifova i sličnih vizuala, stvara se internetski ‘folklor’, gdje je pojedinac koji je prvi proizveo fajl u istoj mjeri autor kao i mnoštvo koje ga je repliciralo, proslijedilo, izmijenilo, populariziralo i dovelo na memetičku razinu.
Budući da je riječ o dizajnerskoj galeriji, neposredan kontekst ovdje je ipak dizajn. Što vidite kao ključne poveznice?
Pojedinačne elemente ‘Slideshowa’ tretiramo kao vernakularna umjetnička djela, ali u njihovom nastajanju prepoznajemo i određene dizajnerske metode. Sažimanje čitavog filma ili serije na animaciju od svega nekoliko najbitnijih ili najupečatljivijih sekundi na neki je način analogno dizajnerskoj redukciji cjeline na najmanji značajni dio, a i sam proces analize i prikupljanja elemenata za video-kolaž sličniji je dizajnerskom istraživanju nego pripremi klasičnog umjetničkog djela.
Odabrane vizuale i klipove složili ste u linearan niz. Na što se oslanja njegova kompozicija i struktura?
Završnom videu pristupili smo kao klasičnom kolažu: elemente smo spajali u slijedove ovisno o vizualnim karakteristikama i/ili narativnim momentima, ali uz dodanu dimenziju vremena i ritma, uvjetovanu repetitivnom prirodom pojedinačnih gifova.
Planirate li nastaviti i dalje razvijati projekt?
Sam projekt razvio se iz puno jednostavnijih powerpoint prezentacija koje smo koristili kao VJ setove za glazbene večeri suvremene pop glazbe u zagrebačkim klubovima Grič i Medika. Aktualnost pop glazbe htjeli smo naglasiti vizualima iz najnovije masovne kulture. Primijetili smo da su ljudi prestajali plesati kako bi gledali vizuale, i tako se izrodila ideja ovog projekta, koji zapravo i smatramo jednim od početnih koraka u daljnjem radu vezanom uz masovnu kulturu.
O autorima:
Iva Maria Jurić (1986.) i Dario Dević (1987.) oboje su rođeni u Zagrebu. Nakon završene XV. gimnazije, Iva upisuje Studij arhitekture, a Dario Studij dizajna na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, koje uspješno i završavaju. Uz profesionalno bavljenje svatko svojom strukom, blisko surađuju na zajedničkim projektima, a u slobodno vrijeme uživaju u pop glazbi i pop kulturi.
Marko Golub