Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

„Mi koji smo nastojali razvijati medijske prakse i djelovati sa sviješću o društvenom i urbanom kontekstu u kojem živimo, vidjeli smo u grafičkom dizajnu priliku za proširivanje polja djelovanja. Plakat je nešto što pripada urbanom prostoru i komunicira izravno s prolaznicima i to mi je svakako bilo zanimljivo jer sam sedamdesetih godina razvio vrlo jasan kritički odnos spram umjetničkih institucija, muzeja, galerija, akademije i slično“ – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

„Dizajneri su prestali rukovati fotografskim materijalom onom nevjerojatnom inteligencijom koju su pokazivali najbolji art direktori prijašnjih generacija. Danas gledamo gomilu nezavisnih magazina koji naručuju zanimljive fotografije ali zbog nedostatka iskustva i poznavanja prošlosti ne koriste fotografiju na toliko učinkovit način kao njihovi prethodnici. Paradoksalno, kao što ste sami rekli, u vremenu u kojem je fotografija utjecajnija nego ikad, vrlo malo dizajnera zna koristiti fotografiju na stvarno dobar način“ – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Napredujući u karijeri, počeli smo shvaćati da dizajn ima puno manje veze s osobnim egom te da umjesto toga našim klijentima i ljudima koji koriste stvari koje kreiramo treba pružati vrijednost. Kada to kažem, moram reći da nas danas kao i u ono vrijeme još uvijek zanimaju slične stvari. I dalje želimo propitkivati status quo i pomicati granice određenog projekta na kojem radimo. Također, još uvijek predmetima dajemo značenjski naboj, stvarajući priče oko njih, samo što to sada činimo tako da ciljeve usmjeravamo suptilinijim djelovanjem nego što smo to prije činili” – RAZGOVARALA: IVANA BOROVNJAK

“Ako govorimo o tome što je (i) danas najveća zabluda, onda bih svakako istaknuo tendenciju da se konzumacija sadržaja, ili iskustava na ekranu, izolira u odnosu na konzumaciju sadržaja i poruka putem tradicionalnih medija, poput TV-a, radija, ili novina. Takav pristup smatram pogrešnim jer unatoč tome što danas većinu sadržaja i komunikacija konzumiramo putem popularno zvanog „picture behind glass“ sučelja, u suštini se malo toga promijenilo u smislu evolucije naših osjetila i temeljne psihologije, te stoga takvo diferenciranje zapravo nije ni logički opravdano” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Ono što se već godinama osjeća primjerice u dizajnu interaktivnih medija — brzo širenje i asimilacija globalnih trendova, estetika i načina rješavanja problema — sada je vrlo prisutno i u drugim kategorijama. U tom su smislu domaće vizualne komunikacije dosegle izuzetnu tehničku zrelost i etablirale živu scenu koja ide ukorak sa svjetskom. Međutim takav ekosustav ponekad zna zavesti. Volio bih vidjeti više radova koji su konceptualno jaki, pametni, kojima stil služi u svrhu komunikacije ideje a ne etabliranja prepoznatljivosti autora, trenda ili estetike” – RAZGOVARAO: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Kad je riječ o dizajnerskom aktivizmu, u dobre dane čini mi se da se dizajnerska zajednica izdvojila kao važan element kritike društva ali i poticanja promjena (Projekt Ilica, Dizajn za inkluziju, Design District…), a u loše dane čini mi se da se svodimo na efektni soundbite lijenim novinarima koji prate dizajnerske facebook profile. Mi smo sjajna profesija za online prosvjede: dobro dizajnirani statusi rado se dijele” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Nitko si više ne može priuštiti prosječnost. Meni ponekad nedostaje vidjeti neku ‘normalnu’ knjigu, ‘normalan’ plakat, ‘normalan’ web, normalnu reklamnu kampanju koja naizgled radi točno to što treba raditi i ništa više, pametno dizajniranu stvar iza koje stoji neki mudar, suzdržan autor” – RAZGOVARAO: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Shvatiti svoj poziv kao profesionalca koji želi svojim djelovanjem unaprijediti društvene okolnosti života je najvažnije. Vrijeme celebrity dizajnera, kakvi su nekoć bili Carson i Sagmeister, polako je na zalasku i mislim da je to dobro. Uostalom, ta titula je danas toliko devalvirana da ne znači gotovo ništa” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Možemo govoriti o trendovima u kojima se dizajn doživljaja, procesa ili sustava prezentira kao novo područje dizajna, ali po mom mišljenju to su samo jače akcentirani segmenti dizajna koji se ranije nisu forsirali, ali su, makar nesvjesno, u njega bili uključeni. Možemo govoriti i o novim tehnikama i tehnologijama zadovoljenja potreba, ali kreativni proces rješavanja problema će vjerovatno ostati isti. Ne vjerujem da će demokratiziranje kreativnih procesa istisnuti povjerenje u talent i stručnost” – RAZGOVARALA: IVANA BOROVNJAK

“Digitalni alati često pate od viška determiniranosti, tj. određenih ideja o njihovoj korisnosti — konvencija o tome kako bi se nešto trebalo raditi. Zbog toga je važno da praktičari imaju udjela u njihovoj konstrukciji, uključujući mogućnost da mijenjaju elemente softvera na vrlo fundamentalnom nivou” – Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Rekla bih da dizajn u širem smislu ima mnogo mogućnosti ako želi potaknuti dublje društvene i političke promjene. Međutim, ne govorim o profesionalnom dizajnu. Govorim o dizajnu kao činu zamišljanja i ostvarenja željene budućnosti” – RAZGOVARALA: KARLA PALISKA

“Iz ideje održivosti proizašao je greenwashing – proizvodi koji koriste estetiku održivosti, ali bez stvarnog uvažavanja ekologije. Slično se može dogoditi i u ovom slučaju – Openwashing – proizvodi koji naizgled daju korisniku osjećaj kontrole ili koriste određene tehnologije digitalne fabrikacije, ali zapravo ni na koji način nisu profitirali od alternativnog procesa proizvodnje, nimalo ne doprinose širenju znanja, niti ostaju dostupni za buduće prilagodbe i poboljšanja” – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Tehnologija nije samo poboljšanje, već i duboka promjena naših ekonomija, kultura, društvenih interakcija, svega. Fantastična je i štošta nam olakšava, ali predstavlja i prijetnju, opasnost. Moramo uspostaviti konverzaciju o njenim posljedicama: primjerice, u 2016. možemo bez problema reći da je ideja privatnosti postala iluzorna” – Razgovarali: DARIO DEVIĆ & BOJAN KRIŠTOFIĆ / Gostovanje i izložbu Gerga Kovácsa na Danu D 2016 omogućio je Iskon.

“Ako radiš časopis iz nule, imaš priliku na novo promisliti sve njegove aspekte, kako će se financirati, kako će se proizvesti, tiskati, distribuirati… umjesto da imitiraš tuđe modele koji zapravo više niti ne funkcioniraju. Aspekti poput distribucije i načina proizvodnje su nevidljivi dio dizajna i kroz njih se mogu napraviti stvarne promjene.” Razgovarao: HRVOJE ŽIVČIĆ

[d]RAZGOVOR s dizajnerom vizualnih komunikacija NIKOM MIHALJEVIĆEM povodom njegove izložbe ‘VELIKI IZBOR TALIJANSKIH HLAČA’ – ZAGREBAČKI A4 DIZAJN ULICE, održan 15. travnja 2016. u HDD galeriji. Kroz razgovor i projekciju predstavili smo kontinuitet dosadašnjeg dizajnerskog djelovanja Nike Mihaljevića te široki raspon njegovih interesa i glavnih referenci. Razgovarali smo o Mihaljevićevim počecima, studiranju na Studiju dizajna i Werkplaats Typografie i što je tamo naučio a što danas podučava vlastite studente na odsjeku Medijskog dizajna pri Sveučilištu Sjever, o interesu za najrazličitije vrste tiskanih materijala, o sustavnom dokumentiranju banalnih aktivnosti, vezama između dizajna, umjetnosti i glazbe, dizajnerskim interpretacijama svakodnevnog života, kao i o ljubavi prema ‘vernakularnom’ grafičkom izričaju.

“Kapitalizam ne može pružiti nikakav oblik dubljeg iskustva – jedino što nas uči jest da trebamo zarađivati novac, taj novac trošiti kako bismo mogli uživati, a taj užitak je jedina svrha naših života. Kao što kaže slogan L’Oreala: “Because you’re worth it”. Taj nevjerojatno solipsistički pogled na život dokida sve drugo” – Razgovarao: MARKO GOLUB

Pogledajte snimku [d]razgovora s DEJANOM DRAGOSAVCEM RUTOM pod nazivom USPON I PAD MAGAZINSKE KULTURE, održanog 11. ožujka 2016. u HDD galeriji. Ovaj javni intervju organiziran je povodom zatvaranja Rutine izložbe ČITAJ DIZAJN koja, uz još nekoliko drugih u sezoni 2016. u HDD galeriji, adresira i problem pozicije i statusa magazina i časopisa, te općenito tiskane produkcije, želeći ukazati na mogućnosti i neke od najzanimljivijih fenomena koje je ovaj medij i ova tipologija proizvela u recentnoj prošlosti, kao i primjere današnje prakse. Razgovor je moderirao voditelj galerije, Marko Golub.

Pogledajte snimku [d]razgovora s NIKOLOM BOJIĆEM i DAMIROM PRIZMIĆEM održanog u HDD galeriji 3. veljače 2016. u sklopu izložbe OBJEKTI OPASNIH NAMJERA. Osim upoznavanja sa samom temom izložbe i njenim polazištima, s Nikolom i Damirom govorili smo interakciji sa svakodnevnim upotrebnim predmetima i tehnologijama, njenim implikacijama, granicama i nepoznanicama, te ulozi dizajna u svemu tome. Osim samog razgovora, koji je moderirao Marko Golub, video sadrži i svojevrsni vodič kroz izložbu.

„Znao sam sresti svoje kolege u gradu, pozvali bi me na kavu i pitali: za koliko radiš u Jugotonu? Pa bi mi rekli: Ja to nikad ne bih za te novce radio! Rekoh im, dobro, ti ne. No kad bi odlazili sa kave pitali bi me – imaš 200 dinara za posudit? I dao bih im. Jer sam taj dan napravio barem tri omota“ – RAZGOVARAO: ŽELJKO LUKETIĆ

”Ne slažem se sa permanentnim, sentimentalnim, takoreći antikvarnim osvrtom na prošlost, kao što se ne slažem ni sa hrljenjem u budućnost bez poznavanja onoga što je bilo u prošlosti. Smatram da sa onim što je prošlo treba uspostaviti kritički dijalog, uz analizu motiva i povijesne realnosti, da bismo sa onim što dolazi uspostavili kreativni dijalog, u skladu s kulturnim potrebama, društvenim idealima, ekonomskim uvjetima i tehnološkim inovacijama” – Razgovarala: IVANA BOROVNJAK

“Zahvaljujući digitalnom svijetu, tipografija je danas demokratizirana. Vrijeme je da dobro razmislimo o njezinoj ulozi u službi brendiranja, dizajna tiskovina ili u bilo kojem drugom kontekstu. Bjelodano je da smo stigli do raskrižja sličnom onom na kojem se dizajn vizualnih identiteta nalazio šezdesetih” – Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Mislim da bi arhiv dizajna trebao funkcionirati kao mreža već postojećih i nekih budućih arhiva. Dio te mreže činili bi i podaci projekta Dizajnerice i nekih sličnih budućih projekata, i već postojeći online arhiv Muzeja za umjetnost i obrt, i arhivi drugih relevantnih muzeja i institucija. Tu bi se trebali nalaziti pretraživi skenovi nekih rijetkih ključnih izdanja, časopisa, članaka o dizajnu. Istina, nemam pojma kako to izvesti, kako provesti “međuarhivski” način tagiranja, sustav pretraživanja podataka ali sigurna sam da je to sasvim moguće” – Razgovarao: MARKO GOLUB

„Još krajem osamdesetih mi je kolega Ljubičić blagonaklono savjetovao da se trebam koncentrirati na jedno područje i usmjeriti svu energiju na to. Jer si ovako, kao, u opasnosti da u svemu ostaneš diletant. Razumijem tu logiku, ali je ne prihvaćam. Mislim da se upravo u tim spojevima, prebacivanjima utjecaja i ideja iz jednog u drugo područje, stvara neka nova vrijednost“ – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Od dobrog koncepta do tržišnog uspjeha dug je i trnovit put i rijetki su dizajneri koji znaju s tim izaći na kraj. No moram priznati da prateći rad nekih izuzetno talentiranih dizajnera koji čak i jesu sposobni kao poduzetnici vidim kako zbog svakodnevne borbe oko proizvodnje, kredita, sufinanciranja, distribucije i svega ostalog nemaju vremena ni kapaciteta za nove ideje i nove dizajnerske projekte pa u svojim najkreativnijim godinama vuku jedan te isti projekt” – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Iako smo se u Studentskom centru mogli nasloniti na dobru praksu i jaku tradiciju dizajnerskih rukopisa koji su zadužili domaću kulturu, odlučili smo se za otvoreni pristup koji nas je prije svega povezivao sa scenom vrlo mladih dizajnera kako bismo kasnije mogli razvijati dugoročnije suradnje. Ugrađeni rizik u izboru mladih dizajnera višestruko se isplatio” – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Unatoč tome što možda osobno blago naginjemo više na jednu ili drugu stranu, zapravo obojica imamo tendenciju nekad raditi decentna i tipografski elegantna rješenja, a ponekad pretjerana, neuredna, pomodna, kičasta i “ružna”, svatko u svom stilu. Najviše ovisi o kakvom se projektu radi, te nam nije teško stišati vlastiti autorski izraz u nekim situacijama, a u drugima ga pretjerati do apsurda. Nekada to ide do razine gdje sama estetika prestaje biti autorski izraz, već je ključ u svjesnom pristupu i inzistiranju da stvari budu pretjerane, različite, nedosljedne i kratkotrajne” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Mislim da više-manje nitko među ljudima koji danas studiraju neće moći biti grafički dizajner kakav sam bio ja, kakva je bila moja generacija, kada smo mogli reći da nas, na primjer, zanima samo papir, samo plakat, a da nam računala služe prvenstveno kao alat, a ne nužno kao primarni medij izražavanja.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajn je jednostavno princip – podjednako kao manifestacija i aparat – načina na koje se društvo organizira i izražava. Ipak, materijalni objekti i dalje su relevantni kao sredstvo mišljenja ili provokacije, kao Trojanski konji, te kao rješenja, vrijednosti i metafore koje nam pomažu osvijestiti situacije i razvijati strategije i taktike promjene odnosa moći koji okupiraju sustave” – RAZGOVARAO: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajnerske firme ne žele raditi za IBM ili Dell, a čak i kad rade za njih taj rad rijetko vole previše pokazivati. Svi žele raditi za muzeje, kazališta, glazbena događanja i festivale jer je to zabavan i kreativan posao. Gotovo je klišej to da klijenti iz područja kulture daju više kreativne slobode i kako je zbog toga takav rad uvijek uzbudljiviji. Mislim da se tu ne radi o klijentima koji su otvoreniji ili skloniji kreativnostima, nego je riječ o publici koja očekuje neku drugu vrstu vizualne senzacije od publike, recimo, IBM-a i Della” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Držim da se upravo udaljavanjem od imperativa originalnosti i neponovljivosti, koji je karakterističan za umjetnost, dobiva nova vrsta autentičnosti. Takav, u mnogo primjeraka proizveden rad je svojevrsni ‘original dostupan svima’. Tu leži ključno razgraničenje umjetnosti i dizajna” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Estetika greške je ostala. Kasnije smo shvatili da je to osnovno pravilo i u radu s drugim zajednicama – pjevačkim, dječjim ili penzionerskim – poštovati tuđi iskorak i tuđu pauzu. Svatko ima svoj ritam buđenja. Greška je znak ljudskosti, a mi smo ljudi i nismo mašine. Zato greške mogu biti lijepe.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajn nikad nije bio samo praktična i utilitarna djelatnost, njegov sastavni dio oduvijek, a pogotovo danas, je dokumentiranje, teorija, kritika, historiografija. Ne možete se baviti dizajnom bez poznavanja prošlosti, ideje o vezama, historijskom razvoju različitih oblika, medija, tehnologija. Djela dizajna ne možete promatrati tek kao statične lijepe objekte koje su napravili neki genijalni autori.” Razgovarao: MARKO GOLUB